10 iskustava za koje nikada nismo prestari

Starenje i odrastanje neizbježni su i ne možemo ih ignorirati, ali godine života ne bi nas trebale određivati i ograničavati u životu. Najbolje je živjeti po onoj “godine su samo brojka” i uvijek zadržati barem djelić djeteta u sebi, a to će vam uspjeti ako u životu radite određene stvari bez obzira na to koliko vam je godina. Evo nekih iskustava za koje nikada niste prestari.

1. Učenje nove vještine. Nikad niste prestari za učenje. Održavajte um aktivnim!

2. Baviti se tjelovježbom. Ljudsko tijelo stvoreno je za život u pokretu. Prilagodite vježbe svojim godinama, kondiciji i tjelesnoj formi.

3. Slušati glazbu iz različitih razdoblja. Dobra glazba je dobra glazba bez obzira na to iz kojeg je žanra i razdoblja i nikad je ne može biti previše. Otkrivanje novih pjesama i glazbenika super je iskustvo.

4. Plesati. Tko kaže da plesni podij nije za 50+? Ne “robujte” predrasudama i otkačite se na plesnom podiju.

6. Bojati se. Strah je primarna emocija i prirodan odgovor ljudskog bića na opasnost i nelagodu. Na slušajte što drugi govore. Nikad niste prestari bojati se mraka.

7. Plakati u javnosti. Kada vam navru emocije nekad ih jednostavno morate pustiti, a nekad je najbolji način za to – zaplakati. I to nije sramota.

8. Ne znati što napraviti. Starenje i odrastanje ne znači da ćete uvijek imati sve odgovore. Nekad stvari ne ispadnu onako kako ste mislili da budu i nemate plan za dalje. Ne brinite, naći ćete novi plan.

9. Zaljubiti se. Bez obzira na to koliko puta ste već bili zaljubljeni, a i ako nikada niste bili zaljubljeni, nikad nije prekasno da se (opet) zaljubite. Ne gubite vjeru u ljubav.

10. Slijediti svoje snove. Nikada nije kasno da ostvarite svoje snove. Ne odustajte od onog što želite i dajte sve od sebe da ostvarite svoje snove bez obzira na to koliko vam je godina.

8 inspirativnih citata koji će vas uvjeriti da ne odustajete od svojih ciljeva

8 inspirativnih citata koji će vas uvjeriti da ne odustajete od svojih ciljeva.
Joanne Rowling rođena je 31. srpnja 1965. godine, a svjetsku slavu stekla je serijom romana o Harryju Potteru. Na njezin rođendan prisjetili smo se nekih od najmoćnijih izjava britanske književnice koja nadahnjuju žene svih generacija.

1. Potrebno je mnogo hrabrosti da bismo se usprotivili neprijateljima, ali nam treba isto toliko hrabrosti da se suprotstavimo svojim prijateljima.

2. Nemoguće je živjeti a da ne doživimo neuspjeh, osim ako živiš tako oprezno da uopće nisi ni trebao živjeti.

3. Život je često bolan, ali uvijek vrijedan. Ponekad trebamo promijeniti perspektivu ili zatražiti pomoć.

4. Jesi li tip osobe koja likuje kad žena posrne ili onaj koji slavi njezin veličanstveni oporavak?

5. Ravnodušnost i zanemarivanje nanose više štete nego izravno nesviđanje.

6. Nikad se nisam stidjela svoje depresije. Zašto bih se stidjela? Imala sam težak period u životu i ponosim se time što sam ga preživjela.

7. Ne trebamo čaroliju da promijenimo svijet, već nosimo svu potrebnu snagu unutar sebe: imamo moć da zamislimo bolje.

8. Oni koji su dobili mnogo više od onoga što im je potrebno imaju moralnu odgovornost da s njom naprave mudre stvari i da inteligentno daju.

7 znakova da ste pametniji no što mislite

Pamet je sposobnost korištenja inteligencije, znanja i iskustva zajedno kako bismo se snašli i prilagodili određenim situacijama. A određeni znakovi mogu vam pokazati da ste pametniji nego što mislite

1. Strogi ste prema sebi
Jedna od stvari koja vas najviše frustrira je kada ne možete nešto razumjeti. Pametnoj glavici kao što ste vi jako smeta kada naiđe na nešto što nije sposobna odmah shvatiti. Zašto je tako? Zato što inače vrlo lako kopčate stvari pa kada vam nešto nije tako lako očito, počnete sumnjati u vlastitu pamet.

2. Svjesni ste svijeta oko sebe
Pametni ljudi obično su vrlo svjesni svijeta oko sebe, a to pokazuju i time što redovito čitaju i gledaju vijesti. Vole biti u tijeku, pa makar to značilo i samo listati novosti na Twitteru. Žele znati što se događa oko njih i biti upućeni u probleme koji pogađaju zemlju u kojoj žive, ali i svijet. Čak i ako je riječ o površnom interesu, on postoji.

3. Često ste krivo shvaćeni
Možda je vaš smisao za humor previše sofisticiran. Možda je vaš vokabular presložen. O čemu god se radilo, nije rijetkost da su pametni ljudi krivo shvaćeni. I to nije vaša greška, to je samo način na koji pametni ljudi idu kroz život. Zbog toga konstantno moraju objašnjavati drugima što stvarno misle i na neki se način opravdavati.

4. Imate pametne prijatelje
Pametni ljudi skloni su tome da se okruže pametnim ljudima. Pa tko želi biti okružen ljudima koji ne razumiju vaše šale? Vaši vas prijatelji razumiju i mogu se poistovjetiti s vama, što znači da ste jednako pametni kao i oni. A s obzirom na to da su to vaši prijatelji, imate visoko mišljenje o njima. Oni na isti način razmišljaju o vama.

5. Imate velika očekivanja od samih sebe
Od pametnih ljudi očekuje se da rade velike stvari. U đačkoj su dobi posebno pametni ljudi napredniji od svojih vršnjaka, zbog čega imaju velike planove i očekivanja u vlastitoj budućnosti, bilo da se radi o pohađanju određenog fakulteta ili slijeđenja određene karijere. A kakav god cilj si zadali, očekuju i da će ga postići.

6. Volite društvene igre, mozgalice i zagonetke
Mnogi pametni ljudi uživaju okupirati se raznim vrstama igara jer one podrazumijevaju da će morati nešto otkriti i shvatiti. Primjerice, mnogi pametni ljudi obožavaju ispunjavati križaljke, igrati karte i društvene igre. Takve aktivnosti zahtijevaju razmišljanje i koncentraciju, što godi pametnim glavama jer ih se na taj način stimulira.

7. Drugi su vam rekli da ste pametni
Većina pametnih ljudi ne voli o sebi misliti da su pametni. Na to gledaju kao na hvalisanje, iako zapravo samo iznose činjenicu. Dakle, kako ćete sa sigurnošću znati da ste pametni? Tako što su vam drugi rekli da ste pametni. Pamet privlači puno pažnje, naročito u poslovnom i školskom okruženju. Stoga prigrlite svoju veliku pamet i uživajte u njoj!

Imat ćeš moje poštovanje, ali ga daj i ti meni

U 76. godini života umrla je Aretha Franklin, kraljica soula, dobitnica 18 Grammyja i jedina pjevačica svih vremena čije su se pjesme našle na Billboardovoj ljestvici stotinu puta.

Tijekom svoje bogate karijere surađivala je s najvećim glazbenim imenima poput Franka Sinatre, Eltona Johna, Whitney Houston, Georga Michaela i brojnih drugih.

No jedna od njezinih najuspješnijih pjesma svih vremena, koju često pjevuše i mlade generacije, svakako je „Respect“ koja je od studijske pjesme postala nacionalna, pa i svjetska himna čovječanstva.

Promijenila muške stihove
Originalnu verziju pjesme „Respect“ napisao je Otis Redding 1965. godine. Pisana je iz muške perspektive, a njezinom analizom primjećuje se da je poruka koju prenosi potpuno različita od one koju nosi Arethina verzija.

U Reddingovoj verziji žena je u neku ruku potlačena i poštovanje koje muž zahtijeva od nje u zamjenu za plaću koju donosi kući moglo bi se protumačiti na razne načine, pa čak i kao seksualna podređenost.
Njegova pjesma prikazuje tipičnu ženu patrijarhalnog društva 60-ih godina 20. stoljeća. Redding je oslovljava s „dušo“ i „mala djevojčice“, dajući joj time podređenu ulogu ne samo u njihovu zajedničkom domu nego i u društvu.

Međutim, Arethina verzija upravo je ženi iz Reddingove pjesme dala glas. Njezin lirski subjekt zahtijeva poštovanje i jednakost u vezi, slovkajući pritom riječ Respect kako bi naglasila njezinu važnost (R-E-S-P-E-C-T, Find out what it means to me…) i ulogu žena, pa makar to bilo potrebno uraditi korak po korak. Ujedno je i sam ton pjesme daleko snažniji i ritmičniji nego što je to slučaj u Reddingovoj inačici, koji pjeva svojevrsnu baladu.
Pjesma je, značajno, objavljena na Valentinovo 1967. godine, a u svega nekoliko mjeseci postigla je svjetski uspjeh i Arethi donijela jedan od njezinih 18 Grammyja.

Himna svih društvenih skupina koje zahtijevaju poštovanje
Dakako, Redding je bio bijesan, no to nije moglo zaustaviti poruku koju je pjesma širila. Bila je toliko tražen glas koji su žene trebale, a nisu znale kako ga dobiti.

S vremenom je pjesma postala feministička himna, ali i himna građanskih prava. Kada se Aretha 1999. godine pojavila u emisiji Fresh Air radijske stanice WHYY, pojasnila je svoje viđenje snimljene pjesme.

Kada sam snimala pjesmu, govorila je o žensko-muškim odnosima, ali i o poštovanju između osoba općenito. Imat ćeš moje poštovanje, ali ga daj i ti meni, rekla je Franklin.
No tada nije mogla ni zamisliti da će ta pjesma postati himna svih onih koji se bore za svoja prava. Kako je doživjela utjecaj pjesme na brojne generacije, opisala je u svojoj autobiografiji.

Bila je to potreba nacije, potreba prosječnog muškarca i žene na ulici, poslovnog čovjeka, majke, vatrogasca, učitelja – svi su željeli poštovanje. Bio je to i potreban poziv u pomoć pokreta za građanska prava. Pjesma je dobila monumentalno značenje. Postala je ‘poštovanje’ koje žene očekuju od muškaraca, ali i muškarci od žena, nasljedno pravo svih ljudi, rekla je Franklin.

I upravo će po svojoj borbi za bolju svakodnevicu žena, ali i svih drugih društvenih skupina, zauvijek ostati upamćena.

Da sam brinula o tome šta će ljudi reći…

Filmska diva Ingrid Bergman rođena je 29. kolovoza 1915. godine u Stockholmu. Njezin otac Justus, umjetnik i fotograf, želio je da njegova kći postane operna pjevačica. Međutim, sudbina joj je namijenila drugu profesiju, upravo onu koju je i sama priželjkivala – glumu.

Ingrid je odmalena govorila da će postati glumica. Često je oblačila odjeću svoje prerano preminule majke koja je umrla kada je malenoj Ingrid bilo samo dvije godine i u očevom studiju priređivala predstave.

Zahvaljujući svom očitom talentu, dobila je stipendiju za školu švedskog Kraljevskog dramskog teatra, istu onu koju je nekoliko godina prije nje dobila još jedna legendarna švedska filmska diva – Greta Garbo.

Nekoliko mjeseci kasnije Ingrid je već dobila ulogu u predstavi “Ett Brott” što je bio pravi presedan jer su do tada sve djevojke morale završiti 3 godine glumačke škole prije takvog angažmana. Tijekom ljetnih praznika dobila je i prvi ponudu za snimanje filma od jednog švedskog studija i odlučila je prekinuti školovanje kako bi se u potpunosti posvetila karijeri.

Imala je 21 godinu kada se udala za liječnika Pettera Arona Lindstroma, a 1938. godine rodila je kći Piju. Petter i Pia ostali su u Švedskoj kada je Ingrid 1939. godine otputovala u Hollywood na poziv legendarnog producenta Davida O. Selznicka.
Tada je snimila svoj prvi film za američko tržište, “Intermezzo: A Love Story”, remake švedskog filma koji je napravila 1936. godine.

Prilikom prvog susreta, Selznick je odmjerio 175 centimetara visoku ljepoticu plavih očiju i svijetlosmeđe kose te počeo nabrajati njezine takozvane fizičke “mane”. Želio joj je promijeniti zube, počupati obrve, obojati kosu…

Niste trebali kupiti mačka u vreći. Mislila sam da ste me vidjeli u filmu i da sam vam se svidjela pa ste zato poslali agenta po mene. Sada kada ste me vidjeli, želite promijeniti sve na meni. Ako je tako, radije ne bih snimala film, kazala mu je tada Ingrid.

Selznick je bio šokiran, ali i ugodno iznenađen njezinim odgovorom. Imam ideju toliko jednostavnu da je još nitko u Hollywoodu nije isprobao. Ništa na tebi neće biti popravljeno. Ništa neće biti promijenjeno. Bit ćeš prva prirodna glumica, oduševljeno je potom rekao producent.

Kada je sljedeće jutro sjela u stolicu ispred šminkera koji su zabrinuto konstatirali kako ima i neke bore koje bi trebalo popuniti, Selznick je počeo vikati: Nećete iščupati jednu dlaku i jednu vlas s nje. Ništa nećete napraviti!
Njegova “formula” pokazala se dobitnom. “Intermezzo: A Love Story” postao je hit, a Ingrid se preko noći prometnula u veliku zvijezdu.
Svi koji se nakon tog ostvarenja nisu zaljubili u nju, „pali“ su pred njezinim talentom nakon uloge u kultnom filmu “Casablanca”.

Romantična drama redatelja Michaela Curtiza u kojoj je glumila s Humphreyjem Bogartom premijerno je prikazana 1942. godine. Napravila sam puno filmova koji su bili mnogo važniji, ali ljudi samo žele razgovarati o onome s Bogartom, komentirala je jednom prilikom film koji ju je pretvorio u filmsku ikonu.

Film “For Whom The Bell Tolls” donio joj je prvu nominaciju za Oscara. Prestižnu nagradu prvi put je osvojila 1944. za ulogu u filmu “Gaslight” redatelja Georgea Cukora.
BURAN PRIVATNI ŽIVOT NAOKO HLADNE SKANDINAVKE
Snimanje filma “Stromboli” redatelja Roberta Rossellinija okrenulo joj je život naopačke. Iako je bila u braku s Petterom, Ingrid se zaljubila u također oženjenog Rossellinija i par je na setu započeo aferu.

Hollywood je ostao zaprepašten kada se saznalo da je Ingrid trudna s Rosselinijevim djetetom, a jedan američki senator zbog toga ju je prozvao “moćnim utjecajem zla”. Iako su njezinim muškim kolegama tolerirali preljubničke afere i izvanbračnu djecu, ona je zbog toga stavljena na stup srama samo zato što je bila – žena.

Glumica se uslijed skandala vratila u Europu gdje je 1950. godine rodila sina Roberta. Tjedan dana nakon poroda razvela se od Pettera i potom udala za Rossellinija. Dvije godine kasnije rodila je blizanke Isottu i Isabellu.
Bračna sreća nije dugo potrajala. Ljubomorni Rossellini nije želio da Ingrid radi s drugim redateljima i zahtijevao je da stalno bude kod kuće. Filmovi koje su zajedno snimali nisu postizali veliki uspjeh i Ingrid je postala nezadovoljna. Uslijedile su brojne i žestoke svađe. Slavni redatelj 1957. godine upustio se u aferu s indijskom glumicom Sonali Dasgupta i nedugo nakon toga razveo se od Ingrid.

Filmska diva nije dugo tugovala zbog kraha drugog braka. Zaljubila se u poduzetnika Larsa Schmidta, svog sunarodnjaka iz bogate švedske obitelji i 1958. godine udala se za njega. U braku su proveli dva desetljeća i razveli se 1975. godine.
Naoko hladna i rezervirana, u skladu s reputacijom Skandinavaca, Ingrid je ipak bila na glasu kao ambiciozna žena koja točno zna što želi. Titula preljubnice i razaračice domova koju su joj dali američki mediji nije je spriječila da se ipak vrati u Hollywood koji su u međuvremenu potresli mnogi drugi skandali pa njezina afera s Rossellinijem više nikoga nije ni zanimala.
Trijumfalni povratak uljepšao je Oscar za glavnu žensku ulogu u filu “Anastasia”, a treći prestižni zlatni kipić osvojila je 1975. godine za najbolju sporednu žensku ulogu u filmu “Murder On The Oriend Express”.

Ne žalim za ničim. Da sam brinula o tome što će ljudi reći, ne bih živjela svoj život tako kako sam ga živjela, kazala je filmska ikona koja je preminula na svoj rođendan 1982. godine, nakon dugogodišnje borbe s rakom dojke.

Neuspeh je put prema uspehu

5 navika ljudi koji pobeđuju u životu: Oni znaju kako da ostvare svaki cilj!
Svi mi volimo prečice u životu, jer nas privlači činjenica da dobijemo nešto više s manje truda. Ali istraživanja su pokazala da vežbanjem pojedine veštine zaista dolazimo do savršenstva.
“Najbolji način da učiniš nešto veliko je da voliš ono što radiš. Ako to još nisi pronašao, traži dalje. Ne pristaj na kompromise”, poznata je izjava Stiva Džobsa koja je nadahnula nove generacije. Džobs je u javnim nastupima naglašavao da treba da tražimo svoju strast. Ali novija istraživanja su pokazala da su od strasti važnije ove navike:

1. Grade svoju svrhu

Strast je reč koju mnogi posmatraju kroz prizmu sebičnosti. Svrha s druge strane uključuje i osobe koje se nalaze oko nas.

Svrha je nastojanje da ostvarimo prave odnose između sebe i drugih, između sebe i svoga posla, te između sebe i nečega većeg od nas, tvrdi psiholog Džonathan Hajd u knjizi “The Happiness Hypothesis”.

Strast nas možda čini velikima u očima javnosti, ali svrha nas povezuje s okolinom, zbog čega pronalazimo svoje pravo mesto u društvu.

2. Izbirljivi su

Potvrdno odgovaramo iz obaveza, zbog straha ili zbog želje da ne povredimo osobe koje volimo. Ljudi koji pobeđuju u životu znaju da je važno osigurati sebi vreme i prostor unutar kojeg ćemo odabrati ono što stvarno želimo. Znati reći “ne” za njih je jedna od najvažnijih osobina.

Za takve ljude izbirljivost nije loš kvalitet. Štaviše, ona omogućava da promislimo pre nego što delujemo. Takođe, pruža nam vreme da zatražimo mišljenje od kolega, prijatelja i partnera i tako dobijemo sve potrebne informacije pre odlučivanja.

3. Vežbaju svoje veštine

“Nakon što otkriješ i razviješ interes za određeno područje, moraš da mu se posvetiš s fokusom i punim srcem kako bi ga savladao. Moraš da obratiš pažnju na svoje slabosti, da ponoviš jednu te istu stvar opet i iznova, iz sata u sat, dan za danom”, kaže Anđela Dakvort, autorka knjige “Grit: The Power of Passion and Perseverance”.

Svi mi volimo prečice u životu, jer nas privlači činjenica da dobijemo nešto više s manje truda. Ali istraživanja su pokazala da vežbanjem pojedine veštine zaista dolazimo do savršenstva.

4. Planiraju

Bez obzira da li vam je cilj da napredujete u svom poslu ili tek tražite svoj posao iz snova, da biste uspeli, morate da imate detaljan plan, koji je zasnovan na pravim podacima.

Optimizam je poželjan u poslu, ali ne treba ni s njim preterivati. Ljudi koji uvek pobeđuju u životu znaju da je bolje odrediti realistična očekivanja, nego graditi kule u vazduhu. Oni se ne pripremaju na uspeh, nego i na sve stvari koje mogu da krenu po zlu u ostvarivanju postavljenih ciljeva.

5. Uporni su

Neuspeh je put prema uspehu, tvrde mnogi uspešni ljudi. Oni ne dopuštaju da ih odbijanje i nerazumevanje sprečava u napretku. Naprotiv, uporni su u svojim nastojanjima da budu bolji, brži, zanimljiviji i kvalitetniji. Svesni su da će ponekad dobiti otkaz, izgubiti klijenta i prekinuti odnos koji im je mnogo značio, ali će se upravo zbog toga vratiti jači nego ikad ranije.

Neki ljudi nisu od poverenja

Opra Vinfri otkriva tajnu za srećan život: Kako sam uspela da zaboravim negativnu prošlost i zavolim mir!
Opra Vinfri otkriva kako je naučila da zaboravi negativne situacije iz prošlosti i odlučila da živi danas, sada i ovde!
Koji god da je razlog vašeg zameranja, zapamtite ovo: Ništa nije vredno vremena koje ćete izgubiti. Vremena koje ste mogli posvetiti tome da volite i živite u potpunosti. Vremena koje nikad ne možete nadoknaditi… Toliko sam usavršila umeće zaboravljanja prošlosti da zaboravljam biti ljuta. Pitajte bilo koga ko me poznaje i potvrdiće vam: ja zaista ne zameram dugo.

Naučila sam lekciju da neki ljudi nisu od poverenja (ili su opasni, bezobrazni, nekulturni i slično), ali stalno razmišljanje o onome što je neko učinio ili izrekao, jednostavno zaboravim.

Iza ovoga stoje godine iskustva i slušanja priča stotina ljudi koji se toliko čvrsto drže prošlosti da postaju njeni zarobljenici. Jedan od primera najvećih tragedija ljudskog ponašanja jeste kada odrasli muškarac i žena ne mogu prestati raspravljati o događaju koji se dogodio pre nekoliko dana, nedelja, a ponekad čak i godina.

Kakav gubitak dragocenog vremena i energije, biti zatvorenik vlastitim izborom, opterećen teretima prošlosti.
Nesposobnost ili bolje rečeno nespremnost ljudskog uma da zaboravi prošlost, lepo je opisao Ekart Tol u svojoj knjizi “Nova zemlja”, pričom o dva Zen monaha:

Tanzan i Ekidu hodali su seoskom stazom, blatnom nakon teških kiša. U blizini sela susreli su devojku koja je pokušavala da pređe stazu, ali je blato bilo tako duboko da bi zaprljala svileni kimono koji je obukla. Tanzan ju je bez razmišljanja podigao i preneo na drugu stranu.

Monasi su u tišini nastavili svojim putem. Pet sati kasnije, dok su se približavali hramu u kojem su spavali, Ekido se više nije mogao suzdržati.

“Zašto si preneo onu devojku preko staze?”, upitao je. “Mi monasi ne bismo smeli da radimo takve stvari.”

“Ja sam devojku spustio pre nekoliko sati”, odvratio je Tanzan. “Zar je ti još uvek nosiš?”

Ovo se odnosi na mnoge ljude. Možda ste i vi jedan od njih i držite se za nešto što se dogodilo ili za nešto što se po vašem mišljenu trebalo dogoditi.
Ali ja vas pitam: S kojom svrhom? Osećati se dobro? Pravedno? Opravdano? Dokazivanje da sam u pravu nekada je bila velika mana mog karaktera i morala sam svesno raditi na tome. Na promenu me podstaklo jedno jedino pitanje: “Želiš li biti u pravu ili želiš mir?”

Ovih osam reči otvorilo mi je oči i otvorilo put prema slobodi. Koji god da je razlog vašeg zameranja, zapamtite ovo: Ništa nije vredno vremena koje ćete izgubiti. Vremena koje ste mogli posvetiti ljubavi i življenju u potpunosti. Vremena koje nikad ne možete nadoknaditi.

Stisnite pesnicu i saznajte

Stisnite pesnicu i saznajte odmah kakva ste osoba. Postoji tri načina da se stisne pesnica, a u zavisnosti od toga kako vi to radite to nekome s kim razgovarate može da otkrije dosta toga o vama.
Na osnovu toga kako stežete pesnicu ljudi mogu mnogo toga saznati o vama. Postoji tri načina da se stisne pesnica, a u zavisnosti od toga kako vi to radite to nekome s kim razgovarate može da otkrije dosta toga o vama.
Ukoliko vam pesnica izgleda kao na slici pod rednim projem 1:

Oštroumni ste i lepo se izražavate, ali ste pomalo stidljivi, što vam onemogućava da u punoj meri ispoljite te osobine. Zato vas mnogi smatraju ćutljivom i nekomunikativnom osobom. Precizni ste i pedantni, i ponekad zahtevate od sebe previše, što dovodi do nepotrebnog nespokoja. Pronicljivi ste, pokušavate da ne narušavate svoju unutrašnju harmoniju. Ljudima pored vas je veoma komforno.

Ponekad postajete nepodnošljivo tužni od misli da ne možete tek tako graditi odnose, sa lakoćom se adaptirati u nove kolektive i biti duša kompanije. Ne primajte to k srcu, jer je dovoljno da postanete malo fleksibilniji i druželjubiviji, i ljudi, koji su se plašili da vam priđu, odmah će promeniti svoje mišljenje o vama.

Ukoliko vam pesnica izgleda kao na slici pod rednim brojem 2:

Komunikativni ste, privlačite različite ljude. Prijatelji vole vašu iskrenost i duhovitost. Sigurni ste u sebe, imate jako razvijen osećaj samopoštovanja. Odličan ste vođa među prijateljima, i dobar lider u poslu. Međutim, u donošenju smelih odluka sprečava vas strah od neuspeha, jer neuspeh može da povredi vaše samoljublje.

Često imate potrebu za ohrabrenjem i pohvalama. Pa šta, nije to tako loše. Važno je da ne prestanete da verujete u sebe, čak i ako vam ne govore koliko ste dobri. Sasvim je moguće da se, jednostavno, nalazite među ljudima koji su ljubomorni na vaš uspeh.

Ukoliko vam pesnica izgleda kao na slici pod rednim projem 3:

Imate tendenciju da pomažete ljudima čak i onda kad vam to donosi neke neugodnosti. Stalno ste u potrazi za novim znanjima, iskustvima, izuzetno energični i pomalo nestrpljivi. Takve kao vi nazivaju avanturistima i neustrašivima, ali u isto vreme, mnogima od vas neće pasti na pamet koliko je često i vama potrebna zaštita i pomoć.

Vama je od životne važnosti priznanje i prihvatanje, jer se često suočavate sa ljudima koje koriste vašu dobrotu. Ali, jaka unutrašnja srž ipak vam ne dozvoljava da rizikujete i odustanete od ljudi. Vi i dalje nastavljate da čuvate i štitite one koji koriste vašu plemenitost, jedino što postajete malo oprezniji.

Ima na svetu ljudi…

Mika Antic
Ima na svetu ljudi: dobri, a ne znaš zašto. Svi kukaju, a jedan među njima ćuti, ili se smeška bezazleno, ali ostale teši. Ima i on svoj roman, sa trzavicama, kuburama, malim ličnim dohotkom, ponekim većim snom, ali ga nećete čuti da se ispoveda. Čuva za sebe svoj tihi svet briga i radosti, pa i ako ga čujete jednom u godini da plane, ili ga vidite o prvom maju da je popio čašu više, nekako vam smešan, neuk, pravi amater među profesionalcima i biznismenima života.
Ima takvih ljudi.
Ako ti treba lud i jak, pozoveš jednog od njih, i on ti na leđima preseli čitavu kuću. Zna se: on to ume, on nikoga nije odbio, pa je nekako i razumljivo da baš njega pozoveš. I razumljivo je, naravno, da od njega tražiš na zajam alat, kad treba nešto da se popravi. I da ručaš kod njega kad ne znaš gde ćeš. I da ga tapšeš po ramenu i da mu stalno ponavljaš: – Ti si, stvarno, jedan veliki drugar.
Kad praviš kod kuće neku sedeljku, on je taj koji najbolje zna da spremi meso na žaru, ribu, pasulj sa rebarcima. Opašeš mu kecelju, ćušneš ga u kuhinju među žene i neprekidno ga hvališ kako je kulinarski genije. A on se smeška. Milo mu.
Kad treba da ti se popravi struja, brava, nešto na kolima, nešto u kupatilu – on to zna. Bojlere menja kao od šale. Kad ne dihtuju prozori, za jedno popodne on to uredi.
Sreo sam pre neki dan takvog jednog čoveka, starog prijatelja. Dugo se nismo videli. Ima čitavih pet godina. Šeta sa ćerkicom po suncu, a neobična mi slika: on prosed i proćelav, a dete malecno kao miš, upliće mu se oko nogu, jedva hoda, batrga se, sapliće… Sedimo uz kafu na hladnom aprilskom suncu u bašti kafanice i razgovaramo o životu. Dete uz njega, mazi se, a on onako ogroman, pa nezgrapan, četvrtast, sa rukama kao lopate, miluje ono malo stvorenje, privija ga uz sebe, podetinjio zajedno s njim, tepa… I ja sam roditelj, i video sam i druge roditelje, ali čini mi se da sam tog prepodneva upoznao najveću ljubav na svetu: nešto ljudsko, malo, sa kikama i prćastim nosem, nešto što ne zna kako mu je ime, nešto bespomoćno belo, a već kao ume i da se duri, i da se krije iza stolica, i da se raduje, a uz njega nešto dobro i veliko, ljudina jedna sa srcem velikim kao bundeva, jedan pravi tata, koji je svima pomogao u životu, koji ima snage za tri kubikaša, a sad ume pažljivo da obriše dugmence nečijeg balavog nosa, da tepa, da recituje stihove o nekim kucama i macama, da imitira ptice i tu-tu i da menja pelene svojoj upiškenoj princezi.
Čitav dan mi nekako ispao lepši.
Odlučio sam da ne odem na jedan važan sastanak, da ne pokvarim nešto u sebi samom posle ovog susreta. Odlučio sam da ne posetim neke prijatelje, da budem sam, da mi bude dobro, da mi bude kao da sam se istuširao od tmurne svakodnevice u kojoj svakog dana nekom nešto ne valja. Ništa veliko nismo nas dvojica jedan drugom ispričali. Popili smo kafu, on je uhvatio kćer za ruku i otišli su dalje, da šetaju po suncu, jedna mala lopta, zakotrljana kraj jednog ogromnog brda koje se zove: moj dobri, veliki tata.
– Zašto vas ovaj drugar zove: Bivši prijatelju? – pita me kelner dok naplaćuje račun.
– Dugo se nismo videli, a nekada smo bili gotovo nerazdvojni, pa on to tako u šali… Inače, dobar čovek.
– I jeste valjan neki i pošten čovek – kaže kelner.
– Samo, takvi pošteni uvek prođu najgore. Već pet meseci traži posao. A to dete, što vidite, usvojio ga kao bebu. Našao malu na autobuskoj stanici i odneo kući. Žena nije mogla da mu rodi, pa je usvojio dete. Ima ih koji usvajaju kerove, dragi moj.
– Manite to sa kerovima – kažem.
– I kerovi su na neki način ljudi. Kad su majmuni ljudi, mogu valjda i kerovi da budu…
A dan mi odjednom ispao kao da nema sunca. Moja stara dobričina, moj dobri “bivši prijatelj”, muči svoju muku sam, pod kestenovima što su tek olistali, i raduje se sam, na svoj način, sa jednim malim ljudskim bićem koje mu se sapliće oko nogu i sve je manje, klikerastije, što dalje odmiču niz ulicu.
A on, koji je svima pomogao, i kome sad niko ne ume da pomogne, on, koji se smeškao dok je sa mnom pio kafu i nijednom nije zakukao, nijednom se nije požalio, nijednom nije zatražio uslugu, što više odlazi u daljinu izgleda mi sve veći, kao da raste, viši od kestenova i od krovova.
Kao da je sam sebi digao spomenik.

Pokušajte da nađete ljepotu

Ljepotica i zvijer: Bajka koja vijekovima krije važnu psihološku lekciju
Ova bajka nas može naučiti mnogo o nekim dijelovima sebe koje mrzimo. Psihološki kliše je da moramo da naučimo da volimo sebe, čak i one dijelove nas koji su za javnu osudu. Ipak, jedan stručnjak ukazuje na važnu lekciju koja je već vijekovima tu.
Josh Greysel, psiholog i autor stručnog portala Psychology today, napominje da rad na sebi nije toliko težak koliko svi o njemu pričaju. Ovoga puta on je pokušao da objasni prihvatanje sebe na primjeru jedne od najljepših bajki našeg djetinjstva ’Ljepotica i zvijer’.

Ova francuska bajka nastala je davne 1740. godine, a do danas ova priča je objavljena u nekoliko varijacija.

Najkraće rečeno, prelijepa djevojka dobrovoljno pristaje da bude zatočena od strane okrutne zvijeri kako bi spasila svog oca. Zvijer izgleda jezivo i ljepotica ga izbjegava, plaši ga se i pokušava da pobjegne.

Svake noći, Zvijer pita Ljepoticu da se uda za njega, i svake noći ona ga ponovo odbija. Kako Josh kaže, čitaoci znaju da je Zvijer nešto što ljepotica mora da nauči da voli bez nagovaranja i dodatnih informacija.

Ljepotica mora da nauči da vidi ljepotu u Zvijeri. U početku postoje samo sićušni nagovještaji koji navode Ljepoticu da razmisli o tome da Zvijer možda i nije toliko strašna. Navijamo da shvati ono što svi znamo: Mora naučiti da voli ovu zvijer.

Pređimo na stvar. Ona se vremenom zaljubljuje u Zvijer i dolazi do sudbonosnog poljupca nakon kojeg se on pretvara u prelijepog princa. Jedna od najlepših verzija ove priče ističe da ga je Ljepotica toliko zavoljela da je ugledavši princa povikala „Gdje je moja zvijer?! Vratite mi moju zvijer“.

Sada, pomislite na neki dio sebe i svog života koji vam se ne dopada, koji ne možete da prihvatite i želite da promijenite. Nešto o čemu samo negativno razmišljate. Postoje određene stvari u životu koje vas zarobljavaju i vremenom počinjete da ih mrzite, toliko da od svega pokušavate da pobjegnete.

Ova bajka krije univerzalnu istinu sve ove vijekove i vjerovatno je to razlog njenog opstanka. Prema njoj, morate naučiti da volite i stvari koje kod sebe trenutno mrzite. Nije riječ o tome da treba da dobijete divnog princa već da shvatite da se iza svake ružnoće krije neka vrijednost, blago koje treba da privolite.

Dok to ne uspijete bit ćete zatvoreni u zatvorskoj odaji neprihvatanja. Samo kroz ovu vrstu prihvatanja možemo cijeniti naše probleme i izazove kao poklone. Kada sebe prihvatimo i zavolimo možemo reći da ćemo živjeti sretno do kraja života.

Dakle, koliko god nemate objašnjenje za neke stvari i koliko god vas one trenutno boljele, možda postoji viši cilj. Prihvatite ih. Spasite sebe patnje i dalje boli i spremite se na pouku koju ćete naučiti prihvatanjem trenutnog životnog iskušenja. Nemojte dodavati ’Ali…’ već prihvatite izazov i pokušajte da nađete ljepotu u zvijeri vašeg života.