Da li vam je teško u životu?

Jednom je jedna mlada žena otišla do svoje bake i požalila se kako joj je teško u životu. Nije znala kako dalje i željela je ‘odustati od svega’. Bila je više umorna od borbe. Činilo se kako čim je jedan problem riješen, novi se pojavi.

Poslušavši je, baka ju je odvela u kuhinju. Ispunila je tri lonca s vodom i stavila da kuhaju na vatri dok voda nije zakuhala. U prvi je lonac stavila mrkvu, u drugi jaje, a u treći zrna kave. Sjela je i pustila da lonci kuhaju. Nakon 20 minuta je ugasila vatru. Onda je izvadila mrkvu iz lonca i stavila ju u zdjelu. Nakon toga je izvukla jaje i stavila ga u zdjelu. I na kraju je izvukla zrna kave s vodom u kojoj su se kuhala i stavila ih u treću zdjelu.

Baka se okrenula svojoj unuci i upitala je: “Reci mi što vidiš.”

“Vidim mrkvu, jaje i kavu”, odgovorila je.

Baka ju je onda zamolila da dotakne i osjeti mrkvu. Učinila je to i uvidjela kako je vrlo mekana. Onda ju je baka zamolila da uzme jaje i razbije ga. Ispod ljuske se nalazilo tvrdo kuhano jaje. I naposljetku je baka zamolila unuku da kuša vodu u kojoj su kuhana zrna kave. Unuka se nasmijala kad je osjetila bogatu aromu kave.

“Što ovo sve znači, bako?”

Baka joj je objasnila da se svaka od tih ‘namirnica’ suočila s istom nevoljom – kipućom vodom. Ali, svaka je reagirala drugačije. Mrkva je bila tvrda i nepopustljiva, ali nakon što je podvrgnuta kipućoj vodi omekšala je i postala slaba. Jaje je bilo krhko. Njegova tanka vanjska ljuska je štitila tekuću unutrašnjost, ali nakon što je podvrgnuta vrućoj vodi, njegova je unutrašnjost otvrdnula. Međutim, zrna kave su jedinstvena. Nakon što su bili podvrgnuti vrućoj vodi, ona su promijenila vodu.

“U kojem se primjeru pronalaziš, dijete moje?”, upitala je baka svoju unuku.

Prvi sat nakon buđenja je najvažniji

Usvojite 3 fantastična rituala Lujze Hej i pretvorite svoj dan u magiju već od buđenja!
Lujza Hej tvrdi da je prvi sat nakon buđenja najvažniji i od njega zavisi kako ćemo provesti ostatak dana. Kako ste vi započeli današnji dan? Koje su reči izašle iz vaših usta? Jeste li se žalili, prigovarali? Jeste li zahvalili na svemu što vam je novi dan doneo? Uz pomoć Lujzinih saveta i kratke meditacije otvorite se novim, svežim i vedrijim jutrima.

1. Ustanovite jutarnji ritual koji vas raduje

Ili samo kopirajte onaj Lujzin provereni. Nije teško i ne uzima mnogo vremena. Ona već u krevetu sebi šapne: Danas je baš dobar dan. Danas će biti odličan dan. Zatim ustane i zahvali svom telu što je dobro služi i uradi vežbe istezanja. Nakon toga izgovori afirmacije poput: Danas kreiram predivan dan i predivnu budućnost. Na taj se način u svega nekoliko minuta usmeri na pozitivan ishod, zahvali i da sebi ohrabrenje za dan pred sobom.

2. Smislite afirmaciju za svaku jutarnju aktivnost

Dok doručkujete, dok perete zube, dok se odevate, dok pijete jutarnju kafu, dok se vozite na posao… Svaku radnju koju ponavljate baš svaki dan neka prati jedna afirmacija (npr. Ja sam magnet za predivne stvari. Svaki dan mi donosi nove prilike. Danas ću se puno smejati. Vidim lepotu u svemu. Ja sam snažna i zdrava. Volim i voljena sam…). Vi ćete sami najbolje osetiti koja vam rečenica najviše odgovara.

3. Pozitivna jutarnja meditacija

Zamislite da stojite u hodniku svog života. Iza vas su mnoga zatvorena vrata. Vrata koja predstavljaju stvari na koje više ne mislite i koje više ne izgovarate, iskustva koja više nemate. Ispred vas je hodnik kojem se ne vidi kraj. Primećujete samo brojna vrata. Vrata novih iskustava.
Zamislite kako hodate i otvarate vrata najlepših iskustava – sreće, mira, ozdravljenja, blagostanja, ljubavi. Vrata razumevanja, saosjećanja, oproštaja. Vrata slobode. Vrata samopouzdanja i neizmerne ljubavi prema sebi. Sva su ona ispred vas. Koja ćete prva otvoriti?

Verujte svom unutrašnjem vodiču koji vas vodi prema onim iskustvima koja su za vas najbolja i koja omogućavaju napredak. Bez obzira na to koja se vrata otvore ili zatvore, ne zaboravite da ste uvek sigurni.

Pomozi kome možeš ;)

Priča o čoveku i morskim zvezdama
Jednom sam u kasno predvečerje šetao kraj jedne puste plaže, uživao sam u tim večernjim šetnjama. Dok sam hodao, primetio sam jednu osobu na velikoj udaljenosti. Kada sam se približio, ugledao sam čoveka, očito iz tog kraja, kako se saginje, nešto podiže i baca u vodu. Neumorno je to činio, gotovo kao da mu život zavisi od toga.

Kada sam prišao još bliže, video sam da taj čovek podiže jednu po jednu morsku zvezdu, koje je voda izbacila na obalu, i vraća ih u vodu.

Zbunih se. Prišao sam i obratio se gospodinu: „Dobro veče, prijatelju. Pitao sam se šta to radite.“

„Vraćam ove zvezde natrag u okean. Znate, sada je velika oseka, i sve ove zvezde su ostale na suvom. Ako ih ne vratim u more, uginuće.“ – odgovorio je.

„Shvatam“ – rekoh – „ali na plaži leže na hiljade morskih zvezda. Ne možete sve da ih vratite u vodu. Previše ih je. Sem toga, to se dešava na stotinama plaža duž obale. Zar ne vidite da jednostavno ne možete ništa da učinite?“

Čovek se nasmešio. Sagnuo se i podigao još jednu morsku zvezdu. Dok ju je vraćao u okean, odgovorio je: „Učinio sam nešto bar za ovu.“

Kada vam se učini da gubite kontrolu nad svojim životom…

Kada vam se učini da gubite kontrolu nad svojim životom, kada 24 sata na dan nije dovoljno, sjetite se ove priče profesora o tegli, lopticama, pijesku i kavi.

Profesor je stajao pred grupom studenata na satu filozofije i držao neke predmete iza sebe. Kada je sat počeo, bez riječi je podigao veliku, praznu teglu kiselih krastavaca, stavio je na katedru i napunio lopticama za tenis. Potom je upitao studente je li staklenka puna? Složili su se da jest.
Profesor je pitao jesu li sigurni? Studenti uglas odgovoriše da jesu. Zatim je profesor podigao kutiju punu kamenčića i sipao ih u teglu. Blago ju je protresao. Kamenčići su se otkotrljali u prazan prostor između loptica. Tada je ponovno upitao studente je li tegla sada puna. Studenti odgovoriše: “Sada jest”.

Profesor upita: Što mislite može li još nešto sada stati u ovu teglu? “Nema šanse”, odgovoriše studenti. Sljedeća kutija koju je profesor uzeo bila je puna sitnog pijeska. Kada ga je sipao, pijesak je, naravno, ispunio sve preostale šupljine u tegli. Pitao je još jednom je li tegla puna? Nasta žamor i žučna rasprava među studentima. Mnogi od njih priđoše izbliza, gledajući teglu i na kraju zaključiše da je sada definitivno puna i da nema prostora ni za što više.

Na to profesor izvadi bokal vode i poče sipati vodu u teglu. Prirodno, voda se poče utapati u pijesku i cijeli bokal bi ispunjen. Studenti su se smijali i s nevjericom promatrali ovaj nesvakidašnji prizor.

Bez daljnjih pitanja profesor uze dvije šalice kave i njima zali unutrašnjost staklenke, nakon čega istu, bez ikakvih problema zatvori.

“Sada”, rekao je profesor dok je smijeh zamirao, “želim da shvatite kako ova staklenka predstavlja vaš život. Teniske loptice su najvažnije stvari u vašem životu: to su Vaši A, odnosno apsolutni prioriteti. To su one stvari uz koje bi vaš život i dalje bio ispunjen, i kada bi sve drugo nestalo. Kamenčići su ostale stvari koje su vam također važne, ali nisu u zoni apsolutnih prioriteta. Pijesak predstavlja stvari koje bi trebalo uraditi, ali nisu izravno povezane s Vašim glavnim ciljevima. Voda predstavlja stvari koje bi bilo ugodno ili lijepo učiniti, male stvari, s kojima se suočavate svakodnevno u životu.

Ako napunite teglu prvo teniskim lopticama, samo tada postoji mogućnost da je napunite ostalim stvarima. Ako biste pokušali s drugačijim redosljedom, npr. prvo napunite teglu vodom ne bi bilo mjesta ni za što drugo.

Isto važi u životu. Ako potrošite sve svoje vrijeme i energiju na male stvari, nikada nećete imati mjesta za one važne stvari, niti ćete postići prave ciljeve koje želite ostvariti u svom životu. Stoga, strogo vodite računa o redoslijedu kojim rješavate stvari tako da one koje su od najveće važnosti nikada ne prepustite na milost i nemilost onima koje su od manje važnosti. Radite po prioritetima – profesionalci i amateri upravo se razlikuju po svojoj sposobnosti jasnog određivanja i očuvanog djelovanja prema unaprijed utvrđenim prioritetima.”

Jedna od studentica je podigla ruku i upitala što je onda predstavljala kava. Profesor se nasmijao. “Drago mi je da ste to primjetili i pitali. Bez obzira koliko mislite da vam je život pun ili preopterećen, vjerujte da uvijek možete i trebate pronaći vremena za kavu s dragim osobama.

Čovjek je sretan onoliko koliko je sposoban usrećiti druge

Afganistanske poslovice
“Dvije stvari čovjek mora imati da bi uspio u životu. Prvo je sreća: to je ono kad se čovjeku pruži povoljna prilika. Drugo je pamet: ona čovjeku omogućuje da iskoristi povoljnu priliku.”

Italijanske poslovice
“Sjećanje na patnju udvostručuje sreću.”

Japanske poslovice
“Sreća pomogne nekad – rad uvijek.”

Kineske poslovice
“Čovjek je sretan onoliko koliko je sposoban usrećiti druge.”
“Kad nam se sreća smiješi sretnemo prijatelje; kad nam okrene leđa sretnemo lijepu ženu.”
“Velika sreća dolazi s neba; mala sreća dolazi od čovjeka.”

Latinske poslovice
“Kome navrati sreća, tamo prenoći zavist.”
“Nesreća obično otkrije ćud, a sreća je skriva.”
“Sreća brže umire nego što nastaje.”
“Svako je kovač vlastite sreće.”
“Sreća je uvijek podložna nevoljama (zloj sudbini).”
“Sreća iz malih uzroka velike promijene stvara.”
“Sreća mnogima daje previše, a nikome dosta.”
“Sreća je slijepa.”
“Sreća se okreće. Kolo sreće se okreće.”
“Sreću ćeš brže naći nego je zadržati.”
“Sreća nesretnika (sastoji se) u tome što je on nedužan.”
“Sretan je onaj, koji ne drugima, već sebi izgleda (da je sretan).”
“Sretan je onaj koga tuđe opasnosti čine obazrivim.”
“Sretan je onaj koji je mogao da sazna uzroke stvari.”
“Sretnom čovjeku niko ništa ne može.”
“Stvarno je sretan onaj koji zna da ima dovoljno.”
“Sretan je onaj što može izbjeći opasnosti, ali je daleko sretniji onaj ko je izbjegao skandale.”

Njemačke poslovice
“Ko ima sreću nije mu potreban razum; ko ima razum potrebna mu je sreća.”
“Ko želi zgrabiti sreću mora izgledati kao budala a postupati kao mudrac.”
“Sreća i duga ne vide se nikada na vlastitoj kući, već samo na tuđim kućama.”

Perzijske poslovice
“Ko nikad nije volio, nije nikad bio sretan.”

Naučio sam da hrabrost nije odsustvo straha

-Hrabri ljudi se ne boje oprostiti kako bi se postigao mir.

-Edukacija je najjače oružje koje možete iskoristiti da promijenite svijet.

-Naučio sam da hrabrost nije odsustvo straha, nego tvoja pobjeda nad njime. Hrabar čovjek nije onaj koji se ne boji, nego ko nadvlada svoj strah.

-Ukoliko želiš postici mir sa svojim neprijateljem, moraš poceti raditi sa njime. Onda ti on postane partner.

-Da bi postao slobodan, čovjeku nije dovoljno samo odbaciti svoje lance, nego mora živjeti na način kojim ce poštovati i poboljšavati slobode drugih.

-Dobra glava i dobro srce su uvijek primamljiva kombinacija.

-Stvari uvijek izgledaju nemoguće dok ih neko ne uradi.

-Nakon što se čovjek popne na neko veliko brdo, samo shvati da postoje još mnoga brda na koja se mora popeti.

-U mojoj zemlji mi prvo idemo u zatvor, a nakon toga postajemo predsjednici.

-Ne može se postići iskrenija slika o nekom društvu od načina na koji oni tretiraju svoju djecu.

-Ja se protivim rasizmu i smatram ga barbarskim činom, svejedno da li dolazio od crnog ili bijelog čovjeka.

-Ne postoji ništa poput vraćanja na neko mjesto koje se nije promijenilo gdje najlakše ustanoviš da si se ti sam promijenio.

-Nigdje ne postoji jednostavna šetnja ka slobodi. Mnogi od nas će ponovo i ponovo morati hoditi dolinama sjenki smrti prije nego stignemo na vrh planine naših želja.

-Vrijeme moramo mudro koristiti i biti svjesni da je vrijeme uvijek zrelo da se čini dobro.

-Nikada, nikada i nikada neka ova zemlja ponovo iskusi da jedan čovjek ugnjetava drugoga.

-Neka bude rada, hljeba, vode i soli za svakoga!

-Ja sanjam o Africi koja je u miru sa samom sobom.

-Neka sloboda vlada! Sunce nije nikada zašlo iznad nekog većeg ljudskog postignuća.

-Ne možemo sebi priuštiti da ubijamo jedan drugoga.

-Bilo koji čovjek ili institucija koji pokušaju da mi otmu moj dignitet će izgubiti.

-Zabraniti ljudima njihova ljudska prava znači staviti na test njihovu ljudskost.

-Ja nisam mesija, nego obican čovjek koji je postao vođa usljed neobičnih okolnosti.

-Kada voda počne ključati glupost je isključiti ringlu.

-Za razliku od nekih političara, ja mogu priznati svoje greške.

-Nijedna zemlja se ne može istinski razviti ukoliko njeni stanovnici nisu educirani.

-Jedino slobodan čovjek može pregovarati, zatvorenici ne mogu biti dio dogovora.

-Zaboravite prošlost!

-Ja stojim ovdje ispred vas, ne kao poslanik, nego kao ponizni sluga naroda.

-Ne postoji stvar koja se naziva djelimična sloboda.

-Dajte djeci ljubav, smijeh i mir, a ne AIDS.

Nelson Mandela

Svako može da bude veliki čovek….

Svako može da bude veliki čovek… zato što svako može da bude koristan. Ne morate da imate diplomu da bi ste bili od koristi. Da biste bili korisni, nije potrebno da se pravilno izražavate. Jedino je potrebno da imate dobro srce i dušu punu ljubavi.

Jednoga dana, dok se vraćao iz škole, dečak po imenu Mark je primetio da su dečaku koji je išao ispred njega ispale iz ruku i rasule se knjige koje je nosio, zatim dva džempera, palica za bezbol, rukavice i mali magnetofon. Mark je čučnuo i pomogao dečaku da pokupi sve što mu je ispalo. Pošto su išli u istom pravcu, pomogao mu je da ponese stvari. Dok su išli zajedno, Mark je saznao da se dečak zove Bil, da voli video igre, bezbol i istoriju, da ima mnogo problema sa mnogim predmetima u školi i da je upravo raskinuo s devojkom.

Kada su stigli do Bilove kuće, Bil je pozvao Marka da svrati na koka-kolu i da malo gledaju televiziju. Popodne im je proteklo u veoma prijatnom raspoloženju. Šalili su se i razgovarali, a onda je Mark otišao kući. Nastavili su i dalјe da se viđaju u školi, jednom ili dvaput su ručali zajedno, a zatim su obojica završili srednju školu. Upisali su se i na isti fakultet, u kojoj su se redovno viđali. Vremenom su postali zaista dobri prijatelji. Na kraju je došla i završna godina, pa je tri dana pred sam kraj Bil zamolio Marka da sednu i porazgovaraju.

Bil ga je podsetio na dan kada su se prvi put sreli. Da li si se ikada upitao zašto sam toga dana nosio kući toliko mnogo stvari?“ – upitao je Bil. „Vidiš, ispraznio sam svoju školsku kasetu u garderobi jer nisam hteo da ostavim nered za sobom. Uzeo sam majčine pilule za spavanje i upravo sam išao kući da ih popijem i da se više ne probudim. Ali, pošto smo ti i ja proveli izvesno vreme zajedno u priči i smehu, shvatio sam da bi mi, kad bih se ubio, nedostajalo vreme koje provodimo zajedno, kao i sve ono što nas tek čeka. Prema tome, Mark, kad si pokupio moje knjige onoga dana, nisi mi samo pomogao da pokupim stvari već si učinio mnogo, mnogo više. Spasao si mi život.“

Melem za dušu – Džon V. Sloter

Urnebesni recepti za duboku starost

Ričard Overton (112), najstariji muškarac i veteran u Americi, podelio je savet za dug i zdrav život. On tvrdi da ni u dubokoj starosti nema bolove, zbog čega ga mnogi pitaju šta je njegova tajna. Međutim njegov odgovor je uvek isti: “Nemoj umreti!”

Overton svako jutro ustaje sa osmehom, spreman za šalu, a ponekad puši 12 cigareta na dan. Takođe voli da pije viski. Kako je ispričao za strane medije, ima običaj da u jutarnju kafu dolije malo bubona “kao lek”, a takođe popije dnevno jednu do četiri kafe. Osim ovog zanimljivog Amerikanca savete za dug život podelili su još neki stogodišnjaci. Najstarija žena Škotske Džesi Galan ispričala je jednom prilikom da je njen recept za dug život držati se podalje od muškaraca. “Više donosi nevolje nego koristi”, rekla je tada. Galan, koja je preminula prošle godine u 109. godini života, takođe je dodala da treba redovno jesti kašu
Gledis Got iz Engleske smatra da tajna njene dugovečnosti leži u tome što se nikada nije udavala niti imala dečka.

“Verovatno je to imalo neke veze sa tim. Jednostavno nisam mogla da dosađujem muškarcima”, rekla je u jednom intervjuu. Ranije ove godine Junis Modlin iz Indijane proslavila je 102. rođendan. “Uzimala je dve štangle crne čokolade dnevno i dremala često”, rekla je njena unuka. Takođe nikada nije pušila ni pila i uvek je vežbala. Možda je ipak tajna bila u čokoladi i dremanju, piše Gardijan.

Doris Oliv Neting prošlog petka dočekala je stoti rođendan sa čašom piva. I ne samo stoti, godinama unazad svakodnevno pije pivo i odbija da ijedan dan prođe bez jedne čaše ovog napitka.
Ema Morano, koja je preminula u 117. godini, rekla je jednom prilikom da su za njenu dugovečnost zaslužni dobri geni i tri jaja dnevno.

Maske

– Kada padnu maske, padamo svi. Zašto? Zato što su maske izvor života. Zvuči suludo, besmisleno i prilično neprihvatljivo, ali zar misliš da bi društva bilo da nema maski?
Koliko bi prijateljstava i „prijateljstava“ propalo, koliko veza više ne bi postojalo i koliko puta bismo snosili teže posljedice da se u nekim trenucima ne domognemo one svoje maske sa lažnim osmijehom, stavimo je na lice i preživimo. Da, preživimo. Da li ti je sad malo jasnije zašto su maske tako neophodne za egzistenciju? – reče ona sa podignutim obrvama koje su označavale ljutnju, ali istovremeno je imala dobroćudan izraz lica, kao i uvijek.

– Pa dobro, ali zašto onda uvijek kažemo da treba da budemo iskreni, da ne treba da krijemo osjećanja i tako dalje?“, pitam ja u potpunosti zbunjeno.

– Zato što smo ljudi. Volimo da lažemo sebe čak više nego druge. Volimo da uvjeravamo sami sebe da smo fini, iskreni, dobronamjerni i čestiti… a to što smo juče otpustili radnika na pravdi boga ili što smo danas pogledali drugu ženu, dok nas je naša čekala kući – nema veze. Čudno je to, znaš… možda si još premlada da shvatiš kako stvari funkcionišu na ovoj lopti. A možda je i bolje tako, ne treba još da znaš – kako završi rečenicu, tako se okrenu i zagleda se u daljinu kroz bijelo prozorsko okno koje se nalazilo u uglu naše kuhinje. Meni i dalje ništa nije bilo jasno, sjedila sam na kuhinjskom stolu, klatila se nogama i gledala kako joj se oči sijaju od vanjske svjetlosti.

– Je l’ ti isto lažeš sebe? – pitam nekoliko sekundi nakon što shvatim da imamo istu boju kose.

Ona se osmjehnu, pa kaže – Mila moja, neko bi vjerovatno rekao da ne treba ovo da ti pričam, da je loš uticaj na tebe – ali ne mogu lagati te tvoje zelene oke. Teška srca moram ti priznati da lažem sebe, i to vrlo često. Nekad ne mogu priznati da nisam bila u pravu i onda pronalazim kojekakve razloge i izgovore za svoje i tuđe postupke…“

– A zašto moraš biti u pravu? – prekidam je.

– Hm, dobro pitanje zapravo. Vjerujem da je zato što sam ponosna i samoživa da bih nekome prepustila prednost. Ne mogu da…

– A šta znači samoživa? – opet je prekidam.

– To ti znači da nosim svoju masku i nije me briga za tuđe maske.

– Meni sad i dalje nije jasno da li su maske dobre ili ne?

– Gledaj to ovako: ja imam šefa od kojeg mi zavisi posao i plata. Ako se mom šefu ne sviđa nešto što sam ja napravila, a ja znam da sam to dobro uradila najradije bih mu se usprotivila. Ali pošto bih tada vjerovatno dobila otkaz, ja izvučem nasmijanu masku iz svoje torbe i kažem: Dobro, uradiću ponovo. I onda je ta maska super – jer moj šef misli da ga ja podržavam, a ja i dalje imam i živce i posao. Međutim, kada dođe čiko sa nasmijanom maskom, dobroćudnih očiju i nježnog glasa i ti povjeruješ da ta maska zapravo nije maska i da je to njegovo stvarno osjećanje i mišljenje, a na kraju se ispostavi suprotno… na kraju se ispostavi da ti se ispod te maske ne smije, da te ne gleda sa ljubavlju i da bi najradije galamio na tebe sve vrijeme – to nije dobra maska. To je grozna maska! – rekla je sa namrštenim izrazom lica i povišenim tonom.

– Znači mogu birati dobro nasmijane i loše nasmijane maske?

– Kako da ti ovo objasnim… sve maske su loše. Loše su ako želiš da budeš dobar čovjek, ali problem je što je ta sintagma ‘dobar čovjek’ postala veoma relativna. Šta uopšte znači biti dobar čovjek? Slijediti neke ideale morala, pravednosti, etike… ali kao takav teško da možeš opstati. U današnjem svijetu, rijetko možeš koga naći da je iskren i pravedan, jer su svi potplaćeni, svi imaju neke svoje skrivene ciljeve, svako traži neku korist. Iz tog razloga je dobro imati masku – zaštitiš se da ne budeš izigran, da ne budeš ranjiv i samim tim izbjegneš da budeš povrijeđen. Jedino, u nekom trenutku moraš da se zapitaš da li ti je čitav život laž ako si sve vrijeme pred svima nosio masku i pravio se da si nešto što nisi samo da bi izbjegao da malo patiš… mislim da je patiti ljudski i da ne možemo to izbjeći u potpunosti, jer će nas sačekati kad-tad. Ali ne treba ni davati sve od sebe i trčati pred rudu, tako da sve dok smo iskreni sami sa sobom i znamo gdje nam maska počinje a gdje završava – u redu je da se zaštitimo – činilo se kao da je to rekla ponosno i onda mi se nježno osmjehnula.

Ja tada svoju majku nisam razumjela, činila mi se malo pomahnitalom – htjela sam samo da znam koju masku da izaberem za maskenbal i poslije ovog razgovora, koji mi se urezao duboko u sjećanje, bila sam sasvim zbunjena i nisam znala da li treba da uopšte nosim masku, da li treba da je mjerim da znam gdje počinje i završava i da li treba da marim za tuđe maske. Srećom, danas, nakon toliko godina, shvatam sve što je htjela reći i nosim nekoliko maski u torbi, pa se trudim da ih što rjeđe izvlačim – da ne zaboravim gdje počinju, a gdje završavaju.

Za tekst “Maske”, autorica Sofia Miljatović, učenica 3. razreda banjalučke Gimnazije (IB program), osvojila je prvo mjesto na ovogodišnjem Literarnom konkursu Rotarakt kluba Banja Luka.