Ima na svetu ljudi…

Mika Antic
Ima na svetu ljudi: dobri, a ne znaš zašto. Svi kukaju, a jedan među njima ćuti, ili se smeška bezazleno, ali ostale teši. Ima i on svoj roman, sa trzavicama, kuburama, malim ličnim dohotkom, ponekim većim snom, ali ga nećete čuti da se ispoveda. Čuva za sebe svoj tihi svet briga i radosti, pa i ako ga čujete jednom u godini da plane, ili ga vidite o prvom maju da je popio čašu više, nekako vam smešan, neuk, pravi amater među profesionalcima i biznismenima života.
Ima takvih ljudi.
Ako ti treba lud i jak, pozoveš jednog od njih, i on ti na leđima preseli čitavu kuću. Zna se: on to ume, on nikoga nije odbio, pa je nekako i razumljivo da baš njega pozoveš. I razumljivo je, naravno, da od njega tražiš na zajam alat, kad treba nešto da se popravi. I da ručaš kod njega kad ne znaš gde ćeš. I da ga tapšeš po ramenu i da mu stalno ponavljaš: – Ti si, stvarno, jedan veliki drugar.
Kad praviš kod kuće neku sedeljku, on je taj koji najbolje zna da spremi meso na žaru, ribu, pasulj sa rebarcima. Opašeš mu kecelju, ćušneš ga u kuhinju među žene i neprekidno ga hvališ kako je kulinarski genije. A on se smeška. Milo mu.
Kad treba da ti se popravi struja, brava, nešto na kolima, nešto u kupatilu – on to zna. Bojlere menja kao od šale. Kad ne dihtuju prozori, za jedno popodne on to uredi.
Sreo sam pre neki dan takvog jednog čoveka, starog prijatelja. Dugo se nismo videli. Ima čitavih pet godina. Šeta sa ćerkicom po suncu, a neobična mi slika: on prosed i proćelav, a dete malecno kao miš, upliće mu se oko nogu, jedva hoda, batrga se, sapliće… Sedimo uz kafu na hladnom aprilskom suncu u bašti kafanice i razgovaramo o životu. Dete uz njega, mazi se, a on onako ogroman, pa nezgrapan, četvrtast, sa rukama kao lopate, miluje ono malo stvorenje, privija ga uz sebe, podetinjio zajedno s njim, tepa… I ja sam roditelj, i video sam i druge roditelje, ali čini mi se da sam tog prepodneva upoznao najveću ljubav na svetu: nešto ljudsko, malo, sa kikama i prćastim nosem, nešto što ne zna kako mu je ime, nešto bespomoćno belo, a već kao ume i da se duri, i da se krije iza stolica, i da se raduje, a uz njega nešto dobro i veliko, ljudina jedna sa srcem velikim kao bundeva, jedan pravi tata, koji je svima pomogao u životu, koji ima snage za tri kubikaša, a sad ume pažljivo da obriše dugmence nečijeg balavog nosa, da tepa, da recituje stihove o nekim kucama i macama, da imitira ptice i tu-tu i da menja pelene svojoj upiškenoj princezi.
Čitav dan mi nekako ispao lepši.
Odlučio sam da ne odem na jedan važan sastanak, da ne pokvarim nešto u sebi samom posle ovog susreta. Odlučio sam da ne posetim neke prijatelje, da budem sam, da mi bude dobro, da mi bude kao da sam se istuširao od tmurne svakodnevice u kojoj svakog dana nekom nešto ne valja. Ništa veliko nismo nas dvojica jedan drugom ispričali. Popili smo kafu, on je uhvatio kćer za ruku i otišli su dalje, da šetaju po suncu, jedna mala lopta, zakotrljana kraj jednog ogromnog brda koje se zove: moj dobri, veliki tata.
– Zašto vas ovaj drugar zove: Bivši prijatelju? – pita me kelner dok naplaćuje račun.
– Dugo se nismo videli, a nekada smo bili gotovo nerazdvojni, pa on to tako u šali… Inače, dobar čovek.
– I jeste valjan neki i pošten čovek – kaže kelner.
– Samo, takvi pošteni uvek prođu najgore. Već pet meseci traži posao. A to dete, što vidite, usvojio ga kao bebu. Našao malu na autobuskoj stanici i odneo kući. Žena nije mogla da mu rodi, pa je usvojio dete. Ima ih koji usvajaju kerove, dragi moj.
– Manite to sa kerovima – kažem.
– I kerovi su na neki način ljudi. Kad su majmuni ljudi, mogu valjda i kerovi da budu…
A dan mi odjednom ispao kao da nema sunca. Moja stara dobričina, moj dobri “bivši prijatelj”, muči svoju muku sam, pod kestenovima što su tek olistali, i raduje se sam, na svoj način, sa jednim malim ljudskim bićem koje mu se sapliće oko nogu i sve je manje, klikerastije, što dalje odmiču niz ulicu.
A on, koji je svima pomogao, i kome sad niko ne ume da pomogne, on, koji se smeškao dok je sa mnom pio kafu i nijednom nije zakukao, nijednom se nije požalio, nijednom nije zatražio uslugu, što više odlazi u daljinu izgleda mi sve veći, kao da raste, viši od kestenova i od krovova.
Kao da je sam sebi digao spomenik.

16 stvari koje sam naučila

16 stvari koje sam naučila u Indiji: “Pusti da sve bude kakvo jest!”
Ana Šahnazarova je 3 mjeseca putovala po Indiji. Vrativši se kući, oduševljena svime što je naučila tijekom svog inspirirajućeg putovanja, podijelila je ovih 16 nevjerojatnih poanti:

1. Uvijek budite u sadašnjem trenutku, nigdje drugdje

Budite uvijek tamo gdje vam je lijepo, ali nemojte nigdje žuriti. Ako osjećate da bi trebali biti na drugome mjestu, krenite tamo kuda vas zove unutarnji glas.

Ali nemojte zaboraviti, nije nužno da idete negdje da biste nešto pronašli. To je vrlo suptilna činjenica. Smisao je da budete uvijek prisutni.

2. Pustite (dozvolite) da sve bude kakvo jest

Ne pokušavajte kontrolirati druge ljude i događaje. Ne planirajte, ne očekujte, ali priželjkujte. Opustite se.

“Naučite stati i napraviti pauzu – pauzu u kojoj se ništa ne događa.”

Nemojte uvijek biti oni koji traže, dopustite da se u vašem životu sami od sebe ljudi pojavljuju, a događaji da se zbivaju. Jer, i jedno i drugo se ne pojavljuje bez razloga u vašem životu.

3. Dijelite slobodu

Dajte sebi slobodu biti što jeste, a drugima dopustite da budu ono što oni jesu, makar i drugačiji od vas. Zapamtite, svatko ide svojim putem i ima svoje vlastite lekcije. Ako se vaši putevi križaju – odlično, ali ako se raziđu – opet je dobro, jer sve što se događa nosi u sebi dobrobit za vas, za njih, za svih…

4. Ne bojte se

Nikad i ničega. Mijenjajte način na koji obavljate svakodnevne stvari. Ako osjetite da morate nešto reći ili nešto napraviti – učinite to i ne obazirite se na formalne prepreke kao što su “ali već imam povratnu kartu”, “ali za to nemam novac” ili uobičajeno “neću uspjeti”.

Izaberite slobodu od strahova.

5. Manje je više

Ne pokušavajte imati sve i odmah. Sve što je potrebno uvijek ćete i dobiti, a kad nešto nedostaje, doći će vam od sestre, brata, prijatelja ili slučajnog stranca. Budite umjereni u svemu.

6. Nemojte se vezivati za ljude

Inače nećete dobiti namijenjeno vam iskustvo. Ionako nikad nećete ostati sami jer bilo gdje da odete pronaći ćete ljude koji su “svoji”, koji će vas oduševiti, inspirirati i ispuniti. Kad se vaši putevi raziđu, koliko god trčali za osobom, nećete ostati zajedno, a od svojih, koliko god bježali, nećete moći pobjeći.

7. Otpustite

S osmjehom, s ljubavlju. Svih i sve. Ali nikad to ne smatrajte opraštanjem zauvijek, jer ništa nikad nije konačno. Uvijek recite “hvala ti i vidimo se.”

“Ne možete izgubiti nešto čega nemate i ne možete dobiti nešto što je već vaše.”

8. Uvijek voda

Budite voda. Pamtite princip morskog vala: val dolazi i odlazi. I taj princip vrijedi za sve: stanja, osjećaje, ljude, stvari. Ništa nije statično. Mi živimo u svijetu kretanja. Zato se ne zadržavajte u jednom stanju – jer će se i ono promijeniti. Ništa ne možemo zadržati, zato i ne pokušavajte to napraviti, nego budite zahvalni na tom trenutku dok on traje.

9. Slušajte svoj unutarnji glas

Slušajte savjete drugih, ali postupajte kako vam govori vaš osjećaj. Da sam na mojem putovanju postupala kako su mi govorili drugi ljudi, nikad ne bih otišla u Varanasi, nikad ne bih pronašla grad svojih snova i još uvijek bih se bojala svega, te živjela u okovima. Slušajte sebe. Uvijek.

10. Imajte povjerenje

U ljude, u svemir, u Boga – zovite to kako god želite. Vjerujte da sve što se događa u vašem životu – događa se za vaše dobro. Čak i u najtežim trenucima.

11. Posvetite nekoliko minuta dnevno sebi

Radite što god želite – meditirajte, crtajte, pišite, otiđite u šetnju ili samo uživajte u tišini. Čak i nekoliko minuta će vam pomoći uvidjeti što vam je potrebno, a što je bilo izazvano umom, drugim ljudima, iluzijama…

12. Volite sebe

Poštujte svoje želje, snove, tijelo. I znajte da VI MOŽETE IMATI SVE. Sve je moguće.

13. Dijelite

Svima i uvijek. S prijateljem, s beskućnikom, s psom… i nikad ne očekujte ništa za uzvrat. Kako je govorio moj Guruji: “Ji, if you only feed yourself, you’re not doing much benefit.” (Ji, ako hraniš samo sebe, ne radiš ništa previše korisno.)

14. Zaželite želju

Ali budite oprezni što želite, jer to će se i ostvariti. Budite maksimalno precizni kad formulirate želje.

15. Da bi ste mogli obući novu košulju, trebate prvo skinuti staru

Doslovno i metaforički.

16. Putujte

I najbolje – putujte sami. Jer gdje god idete, svi su uvijek s vama.

Ana Šahnazarova

Potresna priča jedne Milice…

Jedna Novosađanka, na društvenoj mreži Fejsbuk je podelila priču o sreći koja je naterala mnoge da se zamisle. Potresan status ove žene, koji govori o iskustvu jedne Milice, porođaju i pravoj spoznaji sreće, je podelilo više od 500 ljudi.

Pročitajte priču koja nikoga ne ostavlja ravnodušnim:

“Ulazim u porodilište.. Na porođajnom stolu mlada osoba koja ima dvadesetak godina, mršava, upalih obraza, tamnih podočnjaka. Ne čuje se… Babica mi prilazi i kaže. Doktorka, žena je dilatirana šest centimetara. Termin porođaja je kraj sledećeg meseca a beba je baš mala.
“Kako se zoveš”, pitam i prilazim ženi. “Milica”, kaže jedva čujno..”Odakle si”, nastavljam sa pitanjima.”Odavde”, kaže, “tu sam se udala”.”Dobro Milice, što si tako mršava? Jedeš li ti uopšte”, pitam.”Da, odgovara kratko. Dobro jedem. Znate doktorka, moj muž radii i zaradi, ne pije. Dobar je. Svaki dan imamo hleba i ponešto skuvamo. Lepo živim, ne žalim se” priča.Ja počinjem da se ledim… Shvatam da je iskrena. Da je to stvarno tako. Ona stvarno jede samo jednom dnevno i misli da je to u redu.

“Milice, koga imaš ? Brata, sestru”, upitam.”Samo sestru doktorka, ali ona je u hraniteljskoj porodici. Znate mama je umrla, tata radi po ceo dan i nije znao šta će sa mnom. A bila sam vredna, čistila sam, kuvala. Odem na pijacu i uzmem zeleniš što bace. A bace dobru hranu. Kaže on meni, Milice našao sam ti muža. I doveo ga. Idi dete sa njim, biće ti bolje nego ovde. I tako sam se ja udala”, kaže.”I je l ti lep muž”, pokušavam da se našalim. “Dobar je”, prozbori i nastavlja da ćuti. Samo grimase na licu pokazuju da je boli.
Mlada žena koja prihvata realnost ma koliko bila teška, koja ne zna za bolje, mrtva u svojoj nemoći da bilo šta promeni.Babica mi donosi njene analize krvi.. Bacam pogled na papir i steže mi se knedla u grlu.Teška anemija, hipoproteinemija.”Znate, nastavlja.. Ovo je devojčica. Zvaću je Anđela. Imam stvari. Sve sam oprala i složila, znate stvarno su ko nove. I pelene, imam i pelene. Nego. nemojte da se ljutite mislim da ću da se napnem.”Napni se Milice”, kažem i gledam u babicu. Svi ćutimo. Nemamo reči. A iznutra nas steže, boli..Hajde Milice, najjače što možeš, napni . Milica sluša, njeno mršavo telo daje svu svoju snagu. i ona se porodi. Beba mršava, ali lepa, plače, crnokosa.
“Dušo, mama te je dočekala. Dušo, dajte mi je da je ljubim”, kaže. Uzima je grli, ljubi i plače od sreće.”Dušo, ti si meni sve. Koliko je teška doktorka”, pita. “Evo samo malo, Milice izmerićemo bebu”, objasnim. Beba je teška 2.200 grama. Terminska beba, beba gladne Milice.”Lepa je doktorka, stvarno je lepa”.”Jeste Milice, lepa…

“Teram babicu da joj donese stvari, da je presvučemo. Babica obara pogled. Odlazi u pripremu i donosi kesu, najlonsku, običnu i u njoj jedna stara spavaćica, jedna kesa uložaka i sapun.”Milice jesi li gladna, žedna?”
“Nisam, ješću kasnije. Ne brinite, ne treba meni mnogo”. I prvi put Milica ima osmeh.Izlazim iz porodilišta. Čeka me nizak čovek. “Ja sam Milicin muž. Da li je Milica dobro?””Jeste”, kažem i gledam ga. Iznošena majica, ali čista, velika trenerka i pocepane patike. Ruke, grube, ranjave. Porodila se i beba je dobro. Srećan je.”Molim vas, dajte ovo Milici”, reče i pruža malu kutiju keksa i sok. “Neka jede, treba da doji, a ja cu doći sutra.. Eto krenulo mi ,imam da radim… Odlazim puna tuge. To je stvarnost. Tu oko mene. Sutradan u viziti, dolazim do nje. Osmehuje mi se. Miriše na sapun, oprane kose u spavaćici sa porođaja, koja je čista. Shvata moj pogled. Gleda me u oči i kaže.”Oprala sam je i osušila se. Toplo je. Vidite”, kaže i pokazuje na stočić kraj kreveta.
Sokovi, napolitanke, čokolade. “Dale su mi, nisam uzela.. Kažu, jedi Milice vidi kako si mršava a mi debele”. Nameštam osmeh i gledam oko sebe. Ove divne žene iz sobe su osetile da treba da joj pomognu i donele su joj od uložaka do hrane, a da je pri tome ni jednog trenutka je nisu uvredile… Dolazi dan otpusta. Pri polasku Milica dolazi da se zahvali..”Hvala vam na stvarima za bebu. Nije trebalo.” “Neka Milice, uživaj. Nije to ništa.” “Hvala , hvala…”A on ih čeka.. Ljubi ih u kosu i daje Milici jednu ružu.. ..Tako se valja… Gledam ih i mislim… Koliko ti stvarno potrebno da budeš srećan ? Zaista ne znam…”

Da li vam je teško u životu?

Jednom je jedna mlada žena otišla do svoje bake i požalila se kako joj je teško u životu. Nije znala kako dalje i željela je ‘odustati od svega’. Bila je više umorna od borbe. Činilo se kako čim je jedan problem riješen, novi se pojavi.

Poslušavši je, baka ju je odvela u kuhinju. Ispunila je tri lonca s vodom i stavila da kuhaju na vatri dok voda nije zakuhala. U prvi je lonac stavila mrkvu, u drugi jaje, a u treći zrna kave. Sjela je i pustila da lonci kuhaju. Nakon 20 minuta je ugasila vatru. Onda je izvadila mrkvu iz lonca i stavila ju u zdjelu. Nakon toga je izvukla jaje i stavila ga u zdjelu. I na kraju je izvukla zrna kave s vodom u kojoj su se kuhala i stavila ih u treću zdjelu.

Baka se okrenula svojoj unuci i upitala je: “Reci mi što vidiš.”

“Vidim mrkvu, jaje i kavu”, odgovorila je.

Baka ju je onda zamolila da dotakne i osjeti mrkvu. Učinila je to i uvidjela kako je vrlo mekana. Onda ju je baka zamolila da uzme jaje i razbije ga. Ispod ljuske se nalazilo tvrdo kuhano jaje. I naposljetku je baka zamolila unuku da kuša vodu u kojoj su kuhana zrna kave. Unuka se nasmijala kad je osjetila bogatu aromu kave.

“Što ovo sve znači, bako?”

Baka joj je objasnila da se svaka od tih ‘namirnica’ suočila s istom nevoljom – kipućom vodom. Ali, svaka je reagirala drugačije. Mrkva je bila tvrda i nepopustljiva, ali nakon što je podvrgnuta kipućoj vodi omekšala je i postala slaba. Jaje je bilo krhko. Njegova tanka vanjska ljuska je štitila tekuću unutrašnjost, ali nakon što je podvrgnuta vrućoj vodi, njegova je unutrašnjost otvrdnula. Međutim, zrna kave su jedinstvena. Nakon što su bili podvrgnuti vrućoj vodi, ona su promijenila vodu.

“U kojem se primjeru pronalaziš, dijete moje?”, upitala je baka svoju unuku.

Prvi sat nakon buđenja je najvažniji

Usvojite 3 fantastična rituala Lujze Hej i pretvorite svoj dan u magiju već od buđenja!
Lujza Hej tvrdi da je prvi sat nakon buđenja najvažniji i od njega zavisi kako ćemo provesti ostatak dana. Kako ste vi započeli današnji dan? Koje su reči izašle iz vaših usta? Jeste li se žalili, prigovarali? Jeste li zahvalili na svemu što vam je novi dan doneo? Uz pomoć Lujzinih saveta i kratke meditacije otvorite se novim, svežim i vedrijim jutrima.

1. Ustanovite jutarnji ritual koji vas raduje

Ili samo kopirajte onaj Lujzin provereni. Nije teško i ne uzima mnogo vremena. Ona već u krevetu sebi šapne: Danas je baš dobar dan. Danas će biti odličan dan. Zatim ustane i zahvali svom telu što je dobro služi i uradi vežbe istezanja. Nakon toga izgovori afirmacije poput: Danas kreiram predivan dan i predivnu budućnost. Na taj se način u svega nekoliko minuta usmeri na pozitivan ishod, zahvali i da sebi ohrabrenje za dan pred sobom.

2. Smislite afirmaciju za svaku jutarnju aktivnost

Dok doručkujete, dok perete zube, dok se odevate, dok pijete jutarnju kafu, dok se vozite na posao… Svaku radnju koju ponavljate baš svaki dan neka prati jedna afirmacija (npr. Ja sam magnet za predivne stvari. Svaki dan mi donosi nove prilike. Danas ću se puno smejati. Vidim lepotu u svemu. Ja sam snažna i zdrava. Volim i voljena sam…). Vi ćete sami najbolje osetiti koja vam rečenica najviše odgovara.

3. Pozitivna jutarnja meditacija

Zamislite da stojite u hodniku svog života. Iza vas su mnoga zatvorena vrata. Vrata koja predstavljaju stvari na koje više ne mislite i koje više ne izgovarate, iskustva koja više nemate. Ispred vas je hodnik kojem se ne vidi kraj. Primećujete samo brojna vrata. Vrata novih iskustava.
Zamislite kako hodate i otvarate vrata najlepših iskustava – sreće, mira, ozdravljenja, blagostanja, ljubavi. Vrata razumevanja, saosjećanja, oproštaja. Vrata slobode. Vrata samopouzdanja i neizmerne ljubavi prema sebi. Sva su ona ispred vas. Koja ćete prva otvoriti?

Verujte svom unutrašnjem vodiču koji vas vodi prema onim iskustvima koja su za vas najbolja i koja omogućavaju napredak. Bez obzira na to koja se vrata otvore ili zatvore, ne zaboravite da ste uvek sigurni.

Pomozi kome možeš ;)

Priča o čoveku i morskim zvezdama
Jednom sam u kasno predvečerje šetao kraj jedne puste plaže, uživao sam u tim večernjim šetnjama. Dok sam hodao, primetio sam jednu osobu na velikoj udaljenosti. Kada sam se približio, ugledao sam čoveka, očito iz tog kraja, kako se saginje, nešto podiže i baca u vodu. Neumorno je to činio, gotovo kao da mu život zavisi od toga.

Kada sam prišao još bliže, video sam da taj čovek podiže jednu po jednu morsku zvezdu, koje je voda izbacila na obalu, i vraća ih u vodu.

Zbunih se. Prišao sam i obratio se gospodinu: „Dobro veče, prijatelju. Pitao sam se šta to radite.“

„Vraćam ove zvezde natrag u okean. Znate, sada je velika oseka, i sve ove zvezde su ostale na suvom. Ako ih ne vratim u more, uginuće.“ – odgovorio je.

„Shvatam“ – rekoh – „ali na plaži leže na hiljade morskih zvezda. Ne možete sve da ih vratite u vodu. Previše ih je. Sem toga, to se dešava na stotinama plaža duž obale. Zar ne vidite da jednostavno ne možete ništa da učinite?“

Čovek se nasmešio. Sagnuo se i podigao još jednu morsku zvezdu. Dok ju je vraćao u okean, odgovorio je: „Učinio sam nešto bar za ovu.“

Kada vam se učini da gubite kontrolu nad svojim životom…

Kada vam se učini da gubite kontrolu nad svojim životom, kada 24 sata na dan nije dovoljno, sjetite se ove priče profesora o tegli, lopticama, pijesku i kavi.

Profesor je stajao pred grupom studenata na satu filozofije i držao neke predmete iza sebe. Kada je sat počeo, bez riječi je podigao veliku, praznu teglu kiselih krastavaca, stavio je na katedru i napunio lopticama za tenis. Potom je upitao studente je li staklenka puna? Složili su se da jest.
Profesor je pitao jesu li sigurni? Studenti uglas odgovoriše da jesu. Zatim je profesor podigao kutiju punu kamenčića i sipao ih u teglu. Blago ju je protresao. Kamenčići su se otkotrljali u prazan prostor između loptica. Tada je ponovno upitao studente je li tegla sada puna. Studenti odgovoriše: “Sada jest”.

Profesor upita: Što mislite može li još nešto sada stati u ovu teglu? “Nema šanse”, odgovoriše studenti. Sljedeća kutija koju je profesor uzeo bila je puna sitnog pijeska. Kada ga je sipao, pijesak je, naravno, ispunio sve preostale šupljine u tegli. Pitao je još jednom je li tegla puna? Nasta žamor i žučna rasprava među studentima. Mnogi od njih priđoše izbliza, gledajući teglu i na kraju zaključiše da je sada definitivno puna i da nema prostora ni za što više.

Na to profesor izvadi bokal vode i poče sipati vodu u teglu. Prirodno, voda se poče utapati u pijesku i cijeli bokal bi ispunjen. Studenti su se smijali i s nevjericom promatrali ovaj nesvakidašnji prizor.

Bez daljnjih pitanja profesor uze dvije šalice kave i njima zali unutrašnjost staklenke, nakon čega istu, bez ikakvih problema zatvori.

“Sada”, rekao je profesor dok je smijeh zamirao, “želim da shvatite kako ova staklenka predstavlja vaš život. Teniske loptice su najvažnije stvari u vašem životu: to su Vaši A, odnosno apsolutni prioriteti. To su one stvari uz koje bi vaš život i dalje bio ispunjen, i kada bi sve drugo nestalo. Kamenčići su ostale stvari koje su vam također važne, ali nisu u zoni apsolutnih prioriteta. Pijesak predstavlja stvari koje bi trebalo uraditi, ali nisu izravno povezane s Vašim glavnim ciljevima. Voda predstavlja stvari koje bi bilo ugodno ili lijepo učiniti, male stvari, s kojima se suočavate svakodnevno u životu.

Ako napunite teglu prvo teniskim lopticama, samo tada postoji mogućnost da je napunite ostalim stvarima. Ako biste pokušali s drugačijim redosljedom, npr. prvo napunite teglu vodom ne bi bilo mjesta ni za što drugo.

Isto važi u životu. Ako potrošite sve svoje vrijeme i energiju na male stvari, nikada nećete imati mjesta za one važne stvari, niti ćete postići prave ciljeve koje želite ostvariti u svom životu. Stoga, strogo vodite računa o redoslijedu kojim rješavate stvari tako da one koje su od najveće važnosti nikada ne prepustite na milost i nemilost onima koje su od manje važnosti. Radite po prioritetima – profesionalci i amateri upravo se razlikuju po svojoj sposobnosti jasnog određivanja i očuvanog djelovanja prema unaprijed utvrđenim prioritetima.”

Jedna od studentica je podigla ruku i upitala što je onda predstavljala kava. Profesor se nasmijao. “Drago mi je da ste to primjetili i pitali. Bez obzira koliko mislite da vam je život pun ili preopterećen, vjerujte da uvijek možete i trebate pronaći vremena za kavu s dragim osobama.

Čovjek je sretan onoliko koliko je sposoban usrećiti druge

Afganistanske poslovice
“Dvije stvari čovjek mora imati da bi uspio u životu. Prvo je sreća: to je ono kad se čovjeku pruži povoljna prilika. Drugo je pamet: ona čovjeku omogućuje da iskoristi povoljnu priliku.”

Italijanske poslovice
“Sjećanje na patnju udvostručuje sreću.”

Japanske poslovice
“Sreća pomogne nekad – rad uvijek.”

Kineske poslovice
“Čovjek je sretan onoliko koliko je sposoban usrećiti druge.”
“Kad nam se sreća smiješi sretnemo prijatelje; kad nam okrene leđa sretnemo lijepu ženu.”
“Velika sreća dolazi s neba; mala sreća dolazi od čovjeka.”

Latinske poslovice
“Kome navrati sreća, tamo prenoći zavist.”
“Nesreća obično otkrije ćud, a sreća je skriva.”
“Sreća brže umire nego što nastaje.”
“Svako je kovač vlastite sreće.”
“Sreća je uvijek podložna nevoljama (zloj sudbini).”
“Sreća iz malih uzroka velike promijene stvara.”
“Sreća mnogima daje previše, a nikome dosta.”
“Sreća je slijepa.”
“Sreća se okreće. Kolo sreće se okreće.”
“Sreću ćeš brže naći nego je zadržati.”
“Sreća nesretnika (sastoji se) u tome što je on nedužan.”
“Sretan je onaj, koji ne drugima, već sebi izgleda (da je sretan).”
“Sretan je onaj koga tuđe opasnosti čine obazrivim.”
“Sretan je onaj koji je mogao da sazna uzroke stvari.”
“Sretnom čovjeku niko ništa ne može.”
“Stvarno je sretan onaj koji zna da ima dovoljno.”
“Sretan je onaj što može izbjeći opasnosti, ali je daleko sretniji onaj ko je izbjegao skandale.”

Njemačke poslovice
“Ko ima sreću nije mu potreban razum; ko ima razum potrebna mu je sreća.”
“Ko želi zgrabiti sreću mora izgledati kao budala a postupati kao mudrac.”
“Sreća i duga ne vide se nikada na vlastitoj kući, već samo na tuđim kućama.”

Perzijske poslovice
“Ko nikad nije volio, nije nikad bio sretan.”

Naučio sam da hrabrost nije odsustvo straha

-Hrabri ljudi se ne boje oprostiti kako bi se postigao mir.

-Edukacija je najjače oružje koje možete iskoristiti da promijenite svijet.

-Naučio sam da hrabrost nije odsustvo straha, nego tvoja pobjeda nad njime. Hrabar čovjek nije onaj koji se ne boji, nego ko nadvlada svoj strah.

-Ukoliko želiš postici mir sa svojim neprijateljem, moraš poceti raditi sa njime. Onda ti on postane partner.

-Da bi postao slobodan, čovjeku nije dovoljno samo odbaciti svoje lance, nego mora živjeti na način kojim ce poštovati i poboljšavati slobode drugih.

-Dobra glava i dobro srce su uvijek primamljiva kombinacija.

-Stvari uvijek izgledaju nemoguće dok ih neko ne uradi.

-Nakon što se čovjek popne na neko veliko brdo, samo shvati da postoje još mnoga brda na koja se mora popeti.

-U mojoj zemlji mi prvo idemo u zatvor, a nakon toga postajemo predsjednici.

-Ne može se postići iskrenija slika o nekom društvu od načina na koji oni tretiraju svoju djecu.

-Ja se protivim rasizmu i smatram ga barbarskim činom, svejedno da li dolazio od crnog ili bijelog čovjeka.

-Ne postoji ništa poput vraćanja na neko mjesto koje se nije promijenilo gdje najlakše ustanoviš da si se ti sam promijenio.

-Nigdje ne postoji jednostavna šetnja ka slobodi. Mnogi od nas će ponovo i ponovo morati hoditi dolinama sjenki smrti prije nego stignemo na vrh planine naših želja.

-Vrijeme moramo mudro koristiti i biti svjesni da je vrijeme uvijek zrelo da se čini dobro.

-Nikada, nikada i nikada neka ova zemlja ponovo iskusi da jedan čovjek ugnjetava drugoga.

-Neka bude rada, hljeba, vode i soli za svakoga!

-Ja sanjam o Africi koja je u miru sa samom sobom.

-Neka sloboda vlada! Sunce nije nikada zašlo iznad nekog većeg ljudskog postignuća.

-Ne možemo sebi priuštiti da ubijamo jedan drugoga.

-Bilo koji čovjek ili institucija koji pokušaju da mi otmu moj dignitet će izgubiti.

-Zabraniti ljudima njihova ljudska prava znači staviti na test njihovu ljudskost.

-Ja nisam mesija, nego obican čovjek koji je postao vođa usljed neobičnih okolnosti.

-Kada voda počne ključati glupost je isključiti ringlu.

-Za razliku od nekih političara, ja mogu priznati svoje greške.

-Nijedna zemlja se ne može istinski razviti ukoliko njeni stanovnici nisu educirani.

-Jedino slobodan čovjek može pregovarati, zatvorenici ne mogu biti dio dogovora.

-Zaboravite prošlost!

-Ja stojim ovdje ispred vas, ne kao poslanik, nego kao ponizni sluga naroda.

-Ne postoji stvar koja se naziva djelimična sloboda.

-Dajte djeci ljubav, smijeh i mir, a ne AIDS.

Nelson Mandela