S kojim ćete znakom biti najsretniji?

Neke značajke znakova mogu pokazati kako će se dvoje ljudi slagati u ljubavnoj vezi pa vam horoskop može otkriti i tko bi mogao biti vaš idealan partner. Dozanjte s kojim znakom horoskopa ćete biti najsretniji u ljubavi.

OVAN

Osobe rođene u horoskopskom znaku Ovna ne plaše se prepreka i izazova koje život postavlja pred njih. Prvo djeluju, a poslije razmišljaju o svojim postupcima. Krasi ih odlučna, samouvjerena, strastvena narav i u svakoj situaciji bit će oboružani hrabrošću. Uvijek su u pokretu željni nadmetanja, a rijetko kada će o nečemu dugo promišljati. Ovnu je u ljubavnoj vezi potrebno uzbuđenje i spontanost, a partnera će obasipati ljubavlju i pažnjom. Trebaju partnera jednako strastvenog prema životu te jednako tvrdoglavog.

Najbolja opća kompatibilnost – lav i strijelac

Najbolja kompatibilnost u ljubavnoj vezi – vaga

BIK

Osobe rođene u horoskopskom znaku bika su razumne, pouzdane i praktične te ne vole ništa ostaviti nezavršeno. Imaju izražajnu tvrdoglavu crtu, ali također znaju dobro slušati druge ljude. Izrazito su zaštitnički nastrojeni prema onima koje vole te znaju biti i posesivni. Bik je vrlo senzualan i romantičan u ljubavnoj vezi i ostat će vjeran. Treba partnera koji je iskren i kojemu može vjerovati te koji će imati strpljenja i cijeniti njihovu vrijednu narav. Bik ne voli puno govoriti, ali ima veliko srce i treba nekoga tko će biti uz njega u dobru i u zlu.

Najbolja opća kompatibilnost – djevica i jarac

Najbolja kompatibilnost u ljubavnoj vezi – škorpion

BLIZANCI

Osobe rođene u horoskopskom znaku blizanca prilično su nepredvidljive i komplicirane jer nikada ne možete znati koju će stranu svoje osobnosti pokazati u bilo kojoj situaciji. S jedne strane, blizanci su vrlo društveni, karizmatični, lepršavi ljudi, a s druge strane znaju se izgubiti u vlastitim mislima te mogu djelovati vrlo ozbiljno i nedruštveno. Međutim, imaju veliko srce i mogu se brzo prilagoditi svakoj situaciji. Trebaju partnera s kojim će moći voditi super razgovore i koji će ih stimulirati i pružati izazove. Da bi veza s blizancem trajala, ona mu treba donositi stalna uzbuđenja i strast.

Najbolja opća kompatibilnost – vaga i vodenjak

10 filmova koje mora pogledati svaka žena
U potrazi ste za motivacijom? Onda pogledajte jedan od filmova s naše liste u kojima su glavni likovi jake, odlučne i svojeglave žene koje će vas sigurno inspirirati i osnažiti

1. Erin Brockovich

Nezaposlena samohrana majka Erin Brockovich (Julia Roberts) postaje asistentica svog bivšeg odvjetnika. Pomaže mu da pred lice pravde dovede energetsku kompaniju zaslužnu za dugogodišnje onečišćenje gradskog vodovoda zbog kojeg su mnogi stanovnici oboljeli.

2. Working Girl (Zaposlena djevojka)

Tajnica Tess McGill (Melanie Griffith) radi u investicijskoj banci na Wall Streetu. Šefica Katherine Parker (Sigourney Weaver) ukrade joj poslovnu ideju i preuzme zasluge za nju. Kada Katherine na skijanju slomi nogu, Tess odluči iskoristiti njezinu odsutnost kako bi svima dokazala da je ideja bila njezina.

3. Steel Magnolias (Čelične magnolije)

Pomalo rezervirana i sramežljiva kozmetičarka Annelle Dupuy (Daryl Hannah) dolazi u mali grad u Louisiani i dobiva posao u lokalnom kozmetičkom salonu. U njemu se svakodnevno skuplja mala grupa žena, koje ju otvorenih srca primaju u svoje društvo. U trenucima velike radosti, ali i tuge jedne drugima postaju nezamjenjiva potpora.

4. Coco Before Chanel

Priča o mladosti Coco Chanel (Audrey Tautou) i njezinu usponu na sam vrh svijeta mode. Od boravka u sirotištu u kojem ju je ostavio otac do rada u provincijskom baru gdje je radila kao krojačica i pjevačica – počeci Coco Chanel bili su skromni, ali ništa ju nije moglo zaustaviti u namjeri da uspije.

5. Devil Wears Prada (Vrag nosi Pradu)

Andy Sachs (Anne Hathaway) pametna je djevojka koja je upravo diplomirala. Nedugo nakon toga postaje asistentica Mirande Priestly (Meryl Streep), zahtjevne glavne urednice slavnog modnog magazina, koja od samog početka testira njezinu snagu volje.

6. Mona Lisa Smile (Osmijeh Mona Lise)

Slobodoumna profesorica Katherine Ann Watson (Julia Roberts) dolazi u strogi privatni djevojački fakultet kako bi predavala povijest umjetnosti. Suočena sa svojim konzervativnim studenticama, odlučuje ih motivirati da preispitaju tradicionalne uloge koje im je nametnulo patrijarhalno društvo u kojem žive.

7. Still Alice (Zauvijek Alice)

Profesorica lingvistike na sveučilištu Columbia Alice Howland (Julianne Moore) saznaje da ima Alzheimerovu bolest. Njezine obiteljske veze nakon toga se nađu na iskušenju, ali ispostavi se da je ljubav uistinu jača od bolesti.

8. Brave (Merida Hrabra)

Odlučna u namjeri da kroz život korača putem koji je sama odabrala, princeza Merida odbija se pokoravati običajima i stvara pravi mali kaos u svom kraljevstvu. Suočena s raznim preprekama, mora se osloniti na svoju hrabrost kako bi pronašla izlaz iz nevolje.

9. Help (Tajni život kućnih pomoćnica)

Eugenia “Skeeter” Phelan (Emma Stone) završava fakultet i vraća se na obiteljsku plantažu. U isto vrijeme u SAD-u jača pokret za građanska prava i borbu protiv rasne segregacije. Eugenia odlučuje napisati knjigu u životu afroameričkih kućnih pomoćnica, problemima i predrasudama s kojima se svakodnevno bore.

10. The Way We Were

Katie Morosky (Barbra Streisand) i Hubbell Gardiner (Robert Redford) upoznaju se tijekom studija. Katie je glasna aktivistica, a Hubbell bezbrižno gubi studentske dane. Ponovno se susreću godinama nakon završetka fakulteta i započinju strastvenu ljubavnu vezu koja je svakodnevno na kušnji zbog velikih razlika u njihovu razmišljanju i karakteru.

Pisanje

Zaboravljena gesta: Zahvale pisane rukom čine svijet boljim i nježnijim mjestom.
Prije gotovo dvije godine poštom mi je stigao paket iz Singapura. Bio je prepun azijskih slatkiša, od kojih i danas pamtim neodoljiv sušeni mango i čokoladu sa zelenim čajem. No nisu bili samo slatkiši ti koji su me oduševili. Naime, paket je sadržavao i pismo zahvale.

Djevojka, nazovimo je Sandra, tim mi je činom zahvalila na članku koji sam napisala o njoj na jednom portalu, a koji ju je spojio s osobom koju nije vidjela godinama i za koju kaže da je vjerojatno ni ne bi srela da nije bilo objavljene priče o njoj.

Igrom sudbine, ta se osoba u to vrijeme nalazila u blizini Singapura, u kojem Sandra živi već nekoliko godina, vidjela članak i priredila joj iznenađenje života.

I upravo je zato Sandra osjećala potrebu da mi zahvali na najljepši mogući način – rukom pisanim pismom zahvale. Malo je reći da sam se iznenadila i da mi je ta zahvala uljepšala ne samo dan nego i cijeli tjedan, pa i mjesec. I danas držim to pismo u svojoj kutiji s uspomenama.

Da pisane zahvale uistinu mogu oduševiti i barem na trenutak dočarati onaj stari šarm slanja pisanja, pokazalo je i nedavno istraživanje provedeno na američkom Sveučilištu Chicago. Naime, skupina od 107 studenata zamoljena je da napiše pismo zahvale osobi koja je najviše utjecala na njih ili učinila nešto zaista posebno što će zauvijek pamtiti.

Gotovo sva pisama tada su i poslana na naznačene adrese (samo 15 osoba nije željelo da se kontaktira osoba kojoj je pismo namijenjeno).
I primatelji i pošiljatelji pisma pritom su morali ispuniti upitnik u kojem ih se pitalo koliko su bili iznenađeni kada su primili pismo, odnosno kada su ga morali napisati, kako je na njih utjecao pročitani sadržaj pisma, je li se njihovo raspoloženje tada popravilo, jesu li osjećali toplinu i bliskost s tom osobom i slično.

Pokazalo se da su osobe koje su primile pismo bile uistinu oduševljene i dirnute tim činom te da su pošiljatelji bez razloga imali prisutnu dozu straha tijekom pisanja zahvala.

Iako je poslati zahvalu, osjećajnik ili neku zgodnu naljepnicu preko društvenih mreža i raznih aplikacija možda jednostavnije i praktičnije, ništa ne može nadomjestiti onu čaroliju kada vam poštar donese fizičko pismo.

Bilo da je riječ o pismu osobi koju dugo niste vidjeli, kojoj želite zahvaliti na tome što vam je bila najbolja vjenčana kuma ili naprosto bila uz vas u najtežim životnim trenucima, bilo da je riječ o razglednici s mora, zalijepite tu poštansku marku i ubacite u sandučić.

Barem na trenutak budimo opet istinski povezani, na onaj „staromodni“ način

Ima na svetu ljudi…

Mika Antic
Ima na svetu ljudi: dobri, a ne znaš zašto. Svi kukaju, a jedan među njima ćuti, ili se smeška bezazleno, ali ostale teši. Ima i on svoj roman, sa trzavicama, kuburama, malim ličnim dohotkom, ponekim većim snom, ali ga nećete čuti da se ispoveda. Čuva za sebe svoj tihi svet briga i radosti, pa i ako ga čujete jednom u godini da plane, ili ga vidite o prvom maju da je popio čašu više, nekako vam smešan, neuk, pravi amater među profesionalcima i biznismenima života.
Ima takvih ljudi.
Ako ti treba lud i jak, pozoveš jednog od njih, i on ti na leđima preseli čitavu kuću. Zna se: on to ume, on nikoga nije odbio, pa je nekako i razumljivo da baš njega pozoveš. I razumljivo je, naravno, da od njega tražiš na zajam alat, kad treba nešto da se popravi. I da ručaš kod njega kad ne znaš gde ćeš. I da ga tapšeš po ramenu i da mu stalno ponavljaš: – Ti si, stvarno, jedan veliki drugar.
Kad praviš kod kuće neku sedeljku, on je taj koji najbolje zna da spremi meso na žaru, ribu, pasulj sa rebarcima. Opašeš mu kecelju, ćušneš ga u kuhinju među žene i neprekidno ga hvališ kako je kulinarski genije. A on se smeška. Milo mu.
Kad treba da ti se popravi struja, brava, nešto na kolima, nešto u kupatilu – on to zna. Bojlere menja kao od šale. Kad ne dihtuju prozori, za jedno popodne on to uredi.
Sreo sam pre neki dan takvog jednog čoveka, starog prijatelja. Dugo se nismo videli. Ima čitavih pet godina. Šeta sa ćerkicom po suncu, a neobična mi slika: on prosed i proćelav, a dete malecno kao miš, upliće mu se oko nogu, jedva hoda, batrga se, sapliće… Sedimo uz kafu na hladnom aprilskom suncu u bašti kafanice i razgovaramo o životu. Dete uz njega, mazi se, a on onako ogroman, pa nezgrapan, četvrtast, sa rukama kao lopate, miluje ono malo stvorenje, privija ga uz sebe, podetinjio zajedno s njim, tepa… I ja sam roditelj, i video sam i druge roditelje, ali čini mi se da sam tog prepodneva upoznao najveću ljubav na svetu: nešto ljudsko, malo, sa kikama i prćastim nosem, nešto što ne zna kako mu je ime, nešto bespomoćno belo, a već kao ume i da se duri, i da se krije iza stolica, i da se raduje, a uz njega nešto dobro i veliko, ljudina jedna sa srcem velikim kao bundeva, jedan pravi tata, koji je svima pomogao u životu, koji ima snage za tri kubikaša, a sad ume pažljivo da obriše dugmence nečijeg balavog nosa, da tepa, da recituje stihove o nekim kucama i macama, da imitira ptice i tu-tu i da menja pelene svojoj upiškenoj princezi.
Čitav dan mi nekako ispao lepši.
Odlučio sam da ne odem na jedan važan sastanak, da ne pokvarim nešto u sebi samom posle ovog susreta. Odlučio sam da ne posetim neke prijatelje, da budem sam, da mi bude dobro, da mi bude kao da sam se istuširao od tmurne svakodnevice u kojoj svakog dana nekom nešto ne valja. Ništa veliko nismo nas dvojica jedan drugom ispričali. Popili smo kafu, on je uhvatio kćer za ruku i otišli su dalje, da šetaju po suncu, jedna mala lopta, zakotrljana kraj jednog ogromnog brda koje se zove: moj dobri, veliki tata.
– Zašto vas ovaj drugar zove: Bivši prijatelju? – pita me kelner dok naplaćuje račun.
– Dugo se nismo videli, a nekada smo bili gotovo nerazdvojni, pa on to tako u šali… Inače, dobar čovek.
– I jeste valjan neki i pošten čovek – kaže kelner.
– Samo, takvi pošteni uvek prođu najgore. Već pet meseci traži posao. A to dete, što vidite, usvojio ga kao bebu. Našao malu na autobuskoj stanici i odneo kući. Žena nije mogla da mu rodi, pa je usvojio dete. Ima ih koji usvajaju kerove, dragi moj.
– Manite to sa kerovima – kažem.
– I kerovi su na neki način ljudi. Kad su majmuni ljudi, mogu valjda i kerovi da budu…
A dan mi odjednom ispao kao da nema sunca. Moja stara dobričina, moj dobri “bivši prijatelj”, muči svoju muku sam, pod kestenovima što su tek olistali, i raduje se sam, na svoj način, sa jednim malim ljudskim bićem koje mu se sapliće oko nogu i sve je manje, klikerastije, što dalje odmiču niz ulicu.
A on, koji je svima pomogao, i kome sad niko ne ume da pomogne, on, koji se smeškao dok je sa mnom pio kafu i nijednom nije zakukao, nijednom se nije požalio, nijednom nije zatražio uslugu, što više odlazi u daljinu izgleda mi sve veći, kao da raste, viši od kestenova i od krovova.
Kao da je sam sebi digao spomenik.

16 stvari koje sam naučila

16 stvari koje sam naučila u Indiji: “Pusti da sve bude kakvo jest!”
Ana Šahnazarova je 3 mjeseca putovala po Indiji. Vrativši se kući, oduševljena svime što je naučila tijekom svog inspirirajućeg putovanja, podijelila je ovih 16 nevjerojatnih poanti:

1. Uvijek budite u sadašnjem trenutku, nigdje drugdje

Budite uvijek tamo gdje vam je lijepo, ali nemojte nigdje žuriti. Ako osjećate da bi trebali biti na drugome mjestu, krenite tamo kuda vas zove unutarnji glas.

Ali nemojte zaboraviti, nije nužno da idete negdje da biste nešto pronašli. To je vrlo suptilna činjenica. Smisao je da budete uvijek prisutni.

2. Pustite (dozvolite) da sve bude kakvo jest

Ne pokušavajte kontrolirati druge ljude i događaje. Ne planirajte, ne očekujte, ali priželjkujte. Opustite se.

“Naučite stati i napraviti pauzu – pauzu u kojoj se ništa ne događa.”

Nemojte uvijek biti oni koji traže, dopustite da se u vašem životu sami od sebe ljudi pojavljuju, a događaji da se zbivaju. Jer, i jedno i drugo se ne pojavljuje bez razloga u vašem životu.

3. Dijelite slobodu

Dajte sebi slobodu biti što jeste, a drugima dopustite da budu ono što oni jesu, makar i drugačiji od vas. Zapamtite, svatko ide svojim putem i ima svoje vlastite lekcije. Ako se vaši putevi križaju – odlično, ali ako se raziđu – opet je dobro, jer sve što se događa nosi u sebi dobrobit za vas, za njih, za svih…

4. Ne bojte se

Nikad i ničega. Mijenjajte način na koji obavljate svakodnevne stvari. Ako osjetite da morate nešto reći ili nešto napraviti – učinite to i ne obazirite se na formalne prepreke kao što su “ali već imam povratnu kartu”, “ali za to nemam novac” ili uobičajeno “neću uspjeti”.

Izaberite slobodu od strahova.

5. Manje je više

Ne pokušavajte imati sve i odmah. Sve što je potrebno uvijek ćete i dobiti, a kad nešto nedostaje, doći će vam od sestre, brata, prijatelja ili slučajnog stranca. Budite umjereni u svemu.

6. Nemojte se vezivati za ljude

Inače nećete dobiti namijenjeno vam iskustvo. Ionako nikad nećete ostati sami jer bilo gdje da odete pronaći ćete ljude koji su “svoji”, koji će vas oduševiti, inspirirati i ispuniti. Kad se vaši putevi raziđu, koliko god trčali za osobom, nećete ostati zajedno, a od svojih, koliko god bježali, nećete moći pobjeći.

7. Otpustite

S osmjehom, s ljubavlju. Svih i sve. Ali nikad to ne smatrajte opraštanjem zauvijek, jer ništa nikad nije konačno. Uvijek recite “hvala ti i vidimo se.”

“Ne možete izgubiti nešto čega nemate i ne možete dobiti nešto što je već vaše.”

8. Uvijek voda

Budite voda. Pamtite princip morskog vala: val dolazi i odlazi. I taj princip vrijedi za sve: stanja, osjećaje, ljude, stvari. Ništa nije statično. Mi živimo u svijetu kretanja. Zato se ne zadržavajte u jednom stanju – jer će se i ono promijeniti. Ništa ne možemo zadržati, zato i ne pokušavajte to napraviti, nego budite zahvalni na tom trenutku dok on traje.

9. Slušajte svoj unutarnji glas

Slušajte savjete drugih, ali postupajte kako vam govori vaš osjećaj. Da sam na mojem putovanju postupala kako su mi govorili drugi ljudi, nikad ne bih otišla u Varanasi, nikad ne bih pronašla grad svojih snova i još uvijek bih se bojala svega, te živjela u okovima. Slušajte sebe. Uvijek.

10. Imajte povjerenje

U ljude, u svemir, u Boga – zovite to kako god želite. Vjerujte da sve što se događa u vašem životu – događa se za vaše dobro. Čak i u najtežim trenucima.

11. Posvetite nekoliko minuta dnevno sebi

Radite što god želite – meditirajte, crtajte, pišite, otiđite u šetnju ili samo uživajte u tišini. Čak i nekoliko minuta će vam pomoći uvidjeti što vam je potrebno, a što je bilo izazvano umom, drugim ljudima, iluzijama…

12. Volite sebe

Poštujte svoje želje, snove, tijelo. I znajte da VI MOŽETE IMATI SVE. Sve je moguće.

13. Dijelite

Svima i uvijek. S prijateljem, s beskućnikom, s psom… i nikad ne očekujte ništa za uzvrat. Kako je govorio moj Guruji: “Ji, if you only feed yourself, you’re not doing much benefit.” (Ji, ako hraniš samo sebe, ne radiš ništa previše korisno.)

14. Zaželite želju

Ali budite oprezni što želite, jer to će se i ostvariti. Budite maksimalno precizni kad formulirate želje.

15. Da bi ste mogli obući novu košulju, trebate prvo skinuti staru

Doslovno i metaforički.

16. Putujte

I najbolje – putujte sami. Jer gdje god idete, svi su uvijek s vama.

Ana Šahnazarova

Mnogi ljudi su depresivni jer…

Mnogi ljudi su depresivni jer previše žive u sopstvenim glavama.
Psihoterapija može biti skupa, i za strane, a pogotovo za naše uslove. Priznao je to i jedan bračni i porodični savetnik Džon Kim. Po njegovim rečima terapija je kumulativan proces u kom ne možemo predvideti kada će doći do napretka. Mnogi ljudi ne veruju u prednosti psihoterapije i ne gledaju na nju kao dugoročno ulaganje u sebe, nego se zakače za cenu jedne seanse i preračunavaju to u cipele koje bi si mogli za taj iznos kupiti.

Svestan je kako postoje i mnogi ljudi kojima bi terapije uveliko koristila, ali jedva mogu da priušte hranu na stolu i krov nad glavom. Bez obzira u koju od ove dve kategorije ljudi neko spada – oni koji imaju novca, ali ne žele da platie terapiju ili oni koji jedva spajaju kraj s krajem Džon Kim je za Psychology Today dao sedam saveta kako se nositi sa životom bez poseta terapeutu.

1. Živite što dalje od svoje čaure

Mnogi ljudi su depresivni jer previše žive u sopstvenim glavama. A kada su usmereni samo prema sebi čini se da konstantno slušaju unutrašnji dijalog osuđivanja i kritike: “Nisam dovoljno dobar/a, dovoljno lep/a, snažan/a. Mogao/la sam to učiniti bolje…”

Događa se to svima, osim ako ne dolazite iz savršene porodice, a svi odnosi u životu su bili bez ijedne mane. Kako bi prekinuli tu pokvarenu ploču koja se vrti u glavi izađite iz nje. Prihvatite osećanja, ali ne i etikete iza njih. Na primer: okej je osećati se usamljeno, ali nije dobr etiketirati se kao neko ko nije vredan ljubavi.

2. Oslonite se na ‘Temeljnog sebe’ a ne na ‘Pseudo sebe’

Ljudi koji nisu transparentni žive kao lažne verzije sebe, nisu u stanju biti otvoreni o svojim autentičnim potrebama i željama. Pseudo-ličnostima treba odobravanje drugih ljudi kako bi osetili (lažnu) sigurnost. Transparentnost vam omogućava da pronađete svoj unutarašnji glas, taj glas je dar. On je temelj vaše ličnosti, pravi vi. Ono što koči ljude u življenju transparentnog života je strah. Taj strah čovek mora pobediti ili će pući svaki put kada ga život i okolnosti rastegnu.

3. Nemojte nositi tuđe cipele

Džon Kim je jedan period bio zabrinut, menjao je posao i brinulo ga je šta će ga dočekati na novom. “Nemojte biti anksiozni”, rekao mu je prijatelj. “Razmislio sam o tome što je rekao. Bio je potpuno u pravu. Odabrao sam da neću imeti anksioznost kako ona ne bi posedovala mene”, rekao je. Anksioznost, odnosno preteranu brigu stvaramo sami, jer se grčevito držimo za nešto i pokušavamo to da kontrolišemo. To radimo s decom, vezama, poslovima i ostalim delovima života. Ali ako se uverite da je nešto izvan vašeg domena moći, odnosno nešto nije vaše, to iskustvo ili osoba više neće imati moć nad vama.

Napomena: Vaša osećanja su i dalje važna, njih posedujete jer su oni vaša istina. Ali loše stvari koje vam se događaju u životu su odvojeno od vas. Vi ta iskustva pozajmljujete, i iz njih nešto naučite. Pozajmljujete ih kao cipele na kuglanju, na kraju ih vratite, jer nisu vaša zauvek – ona su samo oruđe.

4. Imajte čvrste stavove oko kojih nema pregovora

“Verujem da svi previše pregovaramo. Na poslu, u vezi, oko naših granice, vremena, naših strasti, zdravlja i sreće. Ali bez čvrstih uverenja mi smo klimavi. Nemate centar ravnoteže. Ne znate ko ste ni gde idete”, objasnio je Kim. Razmislite dobro koje bi to stvari bile oko kojih kod vas nema rasprave? “Moji primeri su: Ja ću uvek reći svoje mišljenje. Uvek ću stvoriti prostor kako bih uživao u svojim strastima”, rekao je terapeut.

5. Živite iznutra ka van

Mnogi dozvoljavaju da ih oblikuju spoljni faktori poput novca, karijere, automobila, izgleda, tuđih mišljenja odnosno pohvala. S tim sklopom u glavi gotovo je nemoguće biti autentična verzija sebe. Živeti iznutra ka spolja znači držati do svojih osećaja. Zarobljena i neiskazana osećanja pretvore se u ljutnju i ozlojeđenost. Kako bismo kroz život išli bez tog tereta moramo se isprazniti. Blago se ne nalazi izvan nas, ono zbog čega smo vredni nalazi se iznutra. Ako to odlučimo svoje vrednosti ćemo deliti sa svetom, a to je stvar izbora.

6. Proširite svoje svetle tačke

“Neko mi je jednom rekao ‘Život je s***e s nekoliko trenutaka sreće’. Pa ako je tako moramo razvući te trenutke kao žvaku”, rekao je terapeut Kim. Što ste više svesni svojih svetlih trenutaka, time više trenirate mozak da ih prepozna i da ih ceni. Ako rastegnete te trenutke i povežete ih, dani će vam biti srećniji, lakši i možete preokrenuti onu rečenicu: ‘Život je sreća s nekoliko trenutaka s***a”.

7. Podelite svoju priču

Podeliti svoju priču ne znači imati verbalnu dijareju na ljude u blizini, to znači biti ranjiv i otkriti se kada je prikladno. Osim toga ovo ‘prikladno’ svako određuje za sebe. “Za mene to znači ako želim da podelim nešto zbog svog ega ili želje za pažnjom, taj impuls verovatno nije prikladan. Ako želim da podelim svoje iskustvo kako bih nekome pomogao to je prikladno”, objasnio je terapeut.

Više učimo iz tuđih priča nego iz vlastitih. Kada niko ne bi delio svoje priče, gde bismo došli? Ne bismo naučili niti jednu lekciju, osećali bismo se usamljeni. “Mi smo milioni hodajućih priča. Vaš Pseudo-ja želi da zatvorite svoju knjigu, a vaš Temeljno-ja želi da je širom otvorite”, zaključio je Džon Kim.

Važno je slušati

Jednom je prilikom jedan čovek pozvao svog prijatelja, indijanca u goste u veliki grad.Čovek je poveo indijanca u razgledanje grada i dok su se šetali indijanac, najednom, reče: „Čujem cvrčka!“

Nemoguće da od ovolike buke, brujanja automobila i galame, ti možeš čuti cvrčka – reče čovek.

Indijanac se na to sagne, razgrne grm i pokaže malog cvrčka.

„Kako?“ – upita čovek.

Indijanac na to zatraži jedan novčić i ispusti ga na pločnik. Novčić zazveči!

Prolaznici se zaustaviše i okrenuše prema mestu odakle je dolazio zvuk palog novčića.

„Ono što si naučio slušati čućeš, ma kakva buka bila, gde god bio“ – odgovori indijanac. „Kao što vidiš, svi ovi ljudi su u buci ipak čuli novčić, ali cvrčka nisu čuli.“

Imate li neki od ovih simptoma?

Iako termin čerofobija nije sasvim definisan niti se puno koristi, neki medicinski stručnjaci klasifikuju ovu fobiju kao oblik anksioznosti.

Jeste li se ikada osećali kao da ne zaslužujete da budete srećni? Čak i kada se potrudite za sopstvenu sreću i sve okolnosti se slože, u vama opet nastupa ono zrnce sumnje da možda i niste dovoljno dobri. Naime, u podsvesti ostaje puno toga što svesno ne možemo da kažemo pa ni činjenicu da zapravo smatramo da neke stvari ne zaslužujemo. A tako se i ponašamo, odnosno sabotiramo sami sebe.

Pojedinci s iracionalnom averzijom prema sreći zapravo boluju od takozvane čerofobije, straha od sreće. Drugim rečima, ovi ljudi redovno odbijaju da učestvuju u bilo čemu zabavnom i onome što bi u njima izazvalo osećaj zadovoljstva.

Zapravo se ne boje samih aktivnosti već mogućnosti da će stvari krenuti u lošem smeru ako se samo opuste i uživaju. Iako termin čerofobija nije sasvim definisan niti se puno koristi, neki medicinski stručnjaci klasifikuju ovu fobiju kao oblik anksioznosti.

Još neki simptomi:

1. Uhvati vas anksioznost kada ste pozvani na druženje.

2. Propuštate prilike koje bi dovele do pozitivnih promena u vašem životu zbog straha od mogućeg lošeg ishoda.

3. Odbijate da učestvujete u zabavnim aktivnostima.

4. Mislite da iza srećnog perioda neizbežno dolazi loš.

5. Ako ste srećni, mislite da ste zato loša osoba.

6. Mislite da pokazivanje sreće loše utiče na vas i vaše prijatelje.

7. Smatrate da gubite vreme pokušavajući da se usrećite.

Osećaj potpunog beznađa

S čerofobijom je povezana i hedonofobija, odnosno strah od užitka. Psihijatar Keri Baron, navodi Independent, kaže da je razlog za takav strah verovatno neko loše iskustvo iz prošlosti.

Blogerka Stefani Džeboh u jednom intervjuu je otkrila kako je živeti s čerofobijom: “To je osećaj potpunog beznađa koji pak dovodi do anksioznosti ili izbegavanja aktivnog učestvovnja u različitim stvarima jer mislite da sreća neće potrajati.” Strah od sreće, navodi, ne znači da je pojedinac stalno lošeg raspoloženja ili tužan, već je podstaknut stresnim ili traumatičnim događajima.

Šta je siromaštvo?

Bogatstvo i siromaštvo je relativna stvar, za nekoga su bogatstvo materijalne stvari, a za druge nešto sasvim drugo. Ali jedno je više nego sigurno, materijalno bogatstvo nije merilo sreće.

Šta je prava sreća i bogatstvo?
Bio jednom jedan dečak, čija je porodica bila veoma bogata. Jednog dana njegov otac ga je odveo na put do jednog siromašnog sela. Cilj putovanja bio je da pokaže svom sinu, kako žive siromašni ljudi, kako bi on kada poreste umeo da ceni svoje bogatstvo. Tako su stigli na do sela, na jednu farmu, kod jedne veoma siromašne porodice. Oni tamo provedu nekoliko dana i na povratku, otac je upitao svog sina, da li mu se svidelo putovanje.

„O, bilo je sjajno, tata“ – dečak je odgovorio. „Da li si primetio, kako siromašni ljudi žive?“. „Da, jesam“, – rekao je dečak. Otac je zamolio sina da mu ispriča svoje utiske sa njihovog putovanja“.

„Pa mi, – počeo je dečak, imamo samo jedanog psa, a oni imaju četiri. U našem vrtu se nalazi bazen, dok oni imaju reku, koja nema kraja. Imamo skupe lampione, ali oni noću imaju zvezde iznad svojih glava. Mi imamo samo mali komad zemlje, dok oni imaju beskrajna polja . Mi moramo kupovati hranu, a kod njih ona raste. Imamo veliku ogradu za zaštitu naše imovine, njima to ne treba, jer imaju prijatelje da ih štite.“

Otac je bio zapanjen, nije mogao da kaže ni reč.

Onda je dečak dodao: „Hvala ti, tata, što si me doveo da vidim koliko smo mi siromašni.“

Ova priča pokazuje da se pravo bogatstvo, kao i prava sreća ne meri materijalnim stvarima. Ljubav, prijateljstvo i sloboda su daleko vredniji.

Refleksija majke

Dala sam ti život,
ali ne mogu živjeti umjesto tebe.

Mogu ti dati upute,
ali ne mogu te voditi.

Mogu te odvesti u crkvu,
ali ne mogu te natjerati da vjeruješ.

Mogu te naučiti što je dobro, a što loše,
ali ne mogu odlučivati umjesto tebe.

Mogu ti kupiti odjeću,
ali ne mogu kreirati tvoju unutarnju ljepotu.

Mogu ti ponuditi savjet,
ali ne mogu ga prihvatiti umjesto tebe.

Mogu ti dati ljubav,
ali ne mogu te prisiljavati na nju.

Mogu te naučiti kako dijeliti s drugima,
ali ne mogu te učiniti nesebičnom.

Mogu te naučiti kako poštovati druge,
no ne mogu te prisiliti pokazati čast.

Mogu te savjetovati o prijateljstvu,
ali ne mogu odabrati prijatelje umjesto tebe.

Mogu te savjetovati o spolnosti,
ali ne mogu te držati nevinom.

Mogu ti govoriti o alkoholu i drogi,
ali ne mogu reći „Ne“ umjesto tebe,

Mogu ti govoriti o ciljevima,
ali ih ne mogu ih postići za tebe.

Mogu ti govoriti o dobroti,
Ali ne mogu te natjerati da budeš milostiva.

Mogu moliti za tebe,
Ali ne mogu te natjerati da hodaš uz Boga.

Mogu ti reći kako živjeti,
ali ne mogu ti dati vječni život.

Mogu te bezuvjetno voljeti čitavog života…
I hoću.

Marsha Youree